(Za)Ostali u sistemu kolektiviteta

U Mediacentru u Sarajevu je u srijedu, 14. novembra, održano sedmo izdanje Otvorenog foruma u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra i Fondacije Heinrich Böll. Ovaj put tema je bila 'Ostali' u Bosni i Hercegovini, a uz moderaciju Saše Madackog (Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu), u diskusiji su učestvovali Predrag Peđa Kojović (zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat Doma naroda Parlamenta FBiH), Tija Memišević (Evropski istraživački centar) i Maja Sahadžić (International University of Sarajevo). Prije same diskusije prikazan je i kratki dokumentarni film Ostali u režiji Ene Bavčić i u produkciji Kratkofila Banja Luka, koji govori o skupini mladih ljudi u BiH koji se identificiraju kao “ostali”.

 

Pitanja na koja su prisutni pokušali odgovoriti ticala su se identifikacije “ostalih”, njihovih prava i pozicije u odnosu na konstitutivne narode u Bosni i Hercegovini. Na početku diskusije Saša Madacki je podsjetio na Ustave BiH iz prošlosti, stavljajući fokus na činjenicu da problematika “ostalih” traje od kraja rata, te je postavio pitanje šta zapravo podrazumijevamo pod terminom “ostali”? Peđa Kojović smatra da je u pitanju vrlo heterogena grupa: “To su svi građani BiH koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati i Bošnjaci: pripadnici nacionalnih manjina i etničkih grupa koje nisu prepoznate kao konstitutivne. Ali mislim da, kada govorimo o toj grupi, mislimo i na one građane BiH koji svoj primarni identitet ne vide u pripadnosti svojoj etničkoj grupi, nego traže identitet u državi u kojoj žive.”

 

 

Saša Madacki je potom skrenuo pažnju na to da preambula Ustava izaziva zbunjenost, na što je Tija Memišević prokomentirala da među političkim predstavnicima u BiH postoji tendencija da se “ostali” razumijevaju kao samo još jedna kategorija kojoj pripada neka vrsta kolektivnih prava. “Problem nastaje kada počnemo govoriti o individualnim ljudskim pravima koja se ne mogu realizirati u sistemu baziranom na kolektivitetima. Svaki sistem koji je primarno baziran na kolektivitetima ne može ni na koji način ostvariti balans između kolektivnih i individualnih prava da makar jedan dio populacije u jednom trenutku i pod određenim okolnostima nije diskriminiran.”

 

Maja Sahadžić objasnila je kako stvari stoje s aspekta prava: “Problem ostalih počinje preambulom. Postavlja se pitanje gdje je zapravo pozicija onih koji se navode u toj preambuli. Činjenica je da preambula predstavlja kompromis između etničkog i građanskog, da ne možemo tačno utvrditi ko su ‘ostali’, a u ovom momentu mogu samo da kažem da su oni – zaostali.” 

 

Nakon uvođenja u diskusiju tema vitalnog nacionalnog interesa i šta on zapravo znači, te tzv. “lažnih”, odnosno “pravih” Srba, Hrvata i Bošnjaka, Tija Memišević rekla je da je shvatanje identiteta prepleteno s politikom koja to zloupotrebljava, pa sulude kategorije “pravih” Srba, Hrvata i Bošnjaka zapravo znače da li je neko pravi zastupnik interesa određene stranke. “Niko nikada nije postavio pitanje koje bi mjesto u vlasti mogao obnašati npr. Željko Komšić, koji osvoji duplo više glasova od druga dva kandidata, da se ne deklarira kao Hrvat? Priča o konstitutivnim narodima je do te mjere podložna političkoj manipulaciji da u BiH zapravo postoji oligarhijski sistem koji je u realnosti sveden na politički sistem lidera, a politički procesi se uopće ne odvijaju u institucijama, nego u kafanama.” Tija Memišević je napomenula da će se s implementacijom presude Sejdić-Finci morati otvoriti pitanje ko su zapravo “pravi ostali”. 

 

 

Na pitanje Saše Madackog da li je zapravo Ustav BiH legitiman, Maja Sahadžić je odgovorila: “Mi smo birali one koji su nas predstavljali u Daytonu, pa samim tim možemo da tvrdimo da su možda u tim uvjetima imali legitimitet da potpisuju ugovor za nas. S druge strane, uobičajena je procedura da se međunarodni ugovori koji se potpišu moraju ratificirati. Kako je došlo do toga da nismo kroz parlamentarnu proceduru, da se laički da se tako izrazim, ‘provukli’ Anex 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, otvara i druga pitanja, ne samo pitanje legaliteta, nego i pitanje izmjena Ustava. Koji ćemo dokument mijenjati ako nemamo službenu verziju tog teksta koja pritom nije prihvaćena u parlamentarnoj proceduri? Mislim da je to pitanje od milion dolara.”

 

Na pitanje o proceduri zapošljavanja po nacionalnom ključu u državnim institucijama, Peđa Kojović je rekao da administracija treba da reflektira stanovništvo za koje radi, ali da ljude ne treba prisiljavati da se izjasne na bilo koji način. “Ako u Sarajevu ima  6.000 Kineza koji žive u Buća Potoku, oni bi trebali imati barem pet vijećnika u Novom Gradu. Problem se neće riješiti multipliciranjem – nije rješenje dodati četvrtu stolicu u Predsjedništvo BiH, nego ga svesti na predsjednika i učiniti da ta pozicija bude pristupačna svakom građaninu BiH. Vi danas ne možete ući u obdanište i reći djeci – ako budete učili, svako od vas može jednog dana biti predsjednik ove države, jer onda lažete tu djecu.”

 

 

Učesnici diskusije dotakli su se i popisa stanovništva u BiH koji se treba desiti naredne godine. Tija Memišević naglasila je da se Inicijativa za slobodu izvještavanja već dugo bavi problematikom popisnice, koja je u početku navodila da se građani i građanke izjasne kao pripadnici/e jednog od tri konstitutivna naroda, te na izjašnjavanje jedne od tri vjeroispovijesti i jednog od tri jezika. Inicijativa za slobodu izjašnjavanja se izborila za otvorenu liniju za sva tri ova pitanja: etničku/nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest i jezik. “Sada pored ponuđenih odgovora postoji otvorena linija u koju možete da navedete šta god želite i popisivač je obavezan da napiše sve što kažete, pri čemu govorimo i o višestrukim mogućnostima. Ne morate da napišete samo da ste Bosanac, nego možete reći da ste Bosanac, Rom i Kinez istovremeno, i popisivač je dužan da navede sve što ste rekli. Nama sada predstoji borba da se taj oblik popisnice zadrži. Molim vas da svim svojim sugrađanima i prijateljima objasnite da postoji ova mogućnost potpune slobode izjašnjavanja.”

 

Kada su u pitanju rezultati probnog popisa, Tija je rekla da informacija o 35 posto ljudi, od 20.000 probno popisanih, koji su se izjasnili kao Bosanci/Bosanke i Hercegovci/Hercegovke zvuči “i realno i nerealno”. “Rekla bih da će nas mnogi rezultati popisa koji dolazi iznenaditi. Uopšte nije nemoguće da u konačnici čuvenih ‘ostalih’ bude više nego Hrvata. Šta ćemo onda? Također mislim da će biti iznenađenja i po pitanju broja stanovnika u BiH. Konstantno govorimo o 4,5 miliona, a procjene državne statističke agencije su 3,5 miliona. To će imati direktan utjecaj na preispitivanje baze glasača.” Tija je istaknula da je zapravo najveći problem što se identiteti posmatraju kao nešto što je “munjom zapisano u kamen”: “To je velika greška. Mi baziramo čitav naš sistem na kategoriji o kojoj govorimo kao o nečemu nepromjenjivom i apsolutnom.”