Taktilne staze i zvučna signalizacija rijetke pojave na ulicama bh. gradova

Taktilne staze i zvučna signalizacija koje slijepim osobama služe za bezbjednije kretanje uz pomoć bijelog štapa, rijetke su pojave na ulicama većih bh. gradova, dok u manjim, obično, i ne postoje, kažu predstavnici udruženja i saveza slijepih iz Sarajeva, Banjaluke, Mostara, Tuzle i Zenice.

Predsjednik Saveza slijepih Republike Srpske Branko Suzić kaže da je po pitanju postojanja taktilnih staza i zvučnih semafora u tom bh. entitetu “stanje dosta loše”. Objašnjava da se u Banjaluci nije dovoljno “vodilo računa oko kretanja slijepih osoba, tako da pri prelazu na semaforu, pješak-slijepo lice nema taktilnu površinu koja će mu dati do znanja da je naišao na prelaz, nego na glatku površinu koja ga može navesti da ne stane na vrijeme i da dođe do nesreće”.

Kada je riječ o zvučnim semaforima, Suzić kaže da postoji još samo jedan zvučni semafor u centru Banjaluke, te da ih je dosta uklonjeno ili je u kvaru. Prema njegovim riječima, taktilne staze su postavljene u centru Banjaluke, oko prilaza tržnim centrima, javnim ustanovama, autobuskim stanicama i sl., ali ne u onoj mjeri u kojoj bi trebalo.

“Ovi koji planiraju uređenje grada, saobraćajnica i svega za kretanje, nekako zanemare i zaborave na to, iako je to sad postao normalan standard - da ne treba niko ništa da ukazuje nego da se automatski postavi pri izgradnji”, kaže Suzić.

U drugim gradovima u Republici Srpskoj, prema saznanjima Suzića, taktilne staze i zvučni semafori ne postoje ili je “to simbolično u centrima kao što je Bijeljina u kojoj je nešto riješeno” ili Trebinju u kojem “postoje neki pokušaji u tom pravcu”.

Kada je riječ o gradovima iz Federacije BiH, u Zenici nikako ne postoje semafori, a samim tim ni zvučni, kaže Šekić Amela, pravnica pri Savezu slijepih Zeničko-dobojskog kantona, a taktilne staze su “uglavnom postavljene na kružnim tokovima” za šta kaže da nije praktično, ni bezbjedno.

“A kako ćete vi doći do kružnog toka, valjda bi trebalo da mi razmišljamo…. Ok je što su to uradili, međutim trebali su to nekako povezati i trebalo je nastaviti sa tim aktivnostima”, kaže Šekić.

Šekić je dodala da su u savezu svjesni činjenice da se promjene ne mogu desiti tako brzo, ali da bi dobro bilo da se kontinuirano, barem na godišnjem nivou, taktilne staze postavljaju u određenim dijelovima grada kako bi se za deset godina moglo reći da su “pristupačna sredina”.

Prema njenim saznanjima, u Zeničko-dobojskom kantonu je po pitanju postojanja taktilnih staza “najbolja situacija u Visokom i Tešnju”, dok za ostale gradove iz tog kantona vjeruje da ih nema.

Taktilne staze i zvučni semafori ne postoje ni u gradovima na području Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), tvrdi Miljana Stanić saradnica Udruge slijepih osoba HNK-a.

Kako kaže Stanić, taktilne staze postoje u Mostaru i to samo unutar Centra za usluge građana i ispred njihovog udruženja gdje je u sklopu jednog projekta postavljena taktilna staza koja se prostire dužinom prostorija udruženja.

“Bilo je nekih inicijativa i naših zahtjeva za ugradnjom taktilnih staza, ali nažalost se do sada ništa nije realiziralo”, dodaje Stanić.

Iz Udruženja građana oštećenog vida Tuzla kažu da nisu zadovoljni trenutnom postavkom taktilnih staza i zvučnih semafora u tom gradu. Taktilne staze su, kako kaže predsjednik tog udruženja Kasim Kahrimanović, postavljene u centru grada, na raskrsnici kod policije, a pošto su postavljane prije više od deset godina, dodaje da bi ih trebalo zamijeniti novim jer su u velikoj mjeri oštećene.

“Imamo dva semafora sa zvučnim signalima, ali i oni nekad rade, nekad ne rade. Jedna strana radi, druga ne radi. Tako da ni tu nismo sigurni kad dođemo”, kaže Kahrimanović.

Dodaje da je problem sa tim semaforima i to što se zbog velike buke ne čuju, posebno ukoliko pada kiša što dodatno ograničava pristupačnost i bezbjednost slijepim osobama.

Najbolja situacija u Kantonu Sarajevo

U odnosu na druge dijelove BiH, u Kantonu Sarajevo je postavljeno najviše taktilnih staza i zvučnih semafora, a predsjednik Udruženja slijepih Kantona Sarajevo Fikret Zuko kaže da to i dalje nije dovoljno i da ih, u velikoj mjeri, nedostaje u “ključnim” dijelovima grada, oko opština, škola, fakulteta i sl.

“Ne možemo očekivati da se taktilne vodilice postave kroz cijeli grad, ali ondje gdje je kritično, gdje čovjek lako može otići lijevo ili desno, pod auto ili u neku provaliju-da postoje taktilne vodilice koje će ga povesti pravilno, da ne srlja”, ističe Zuko.

Iz Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo kažu da su taktilne staze u najvećoj mjeri postavljene u sarajevskim općinama Novo Sarajevo i Novi Grad, kao i da je prošle godine realizovan projekat kojim su taktilne staze i zvučni semafori postavljeni u dijelu općine Centar, na Skenderiji. Zuko kaže da je taj dio “dosta dobro urađen” i da bi se tako trebalo raditi i u drugim dijelovima te općine “koja najmanje radi na tome”, a u kojoj su smještene brojne javne institucije.

Kako kaže Sabina Sušić-Mujanović, stručna savjetnica za tehničku regulaciju mirujućeg saobraćaja Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo, za postavljanjem taktilnih staza i zvučnih semafora u  2021. postoji plan u općini Novo Sarajevo.

“Plan Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo za 2021. godinu je da zajedno u saradnji sa Općinom Novo Sarajevo finansira postavljanje taktilnih ploča i zvučne saobraćajne signalizacije na području općine Novo Sarajevo u iznosu od 50.000 KM”, kaže Sušić-Mujanović.

Zuko dodaje da plan za dodatnom izgradnjom u 2021. postoji i u općini Stari Grad, dok za druge općine, kaže da nema informacija o takvim projektima.

(Ne)savjesni sugrađani

Osim toga što u većini bh.gradova ne postoji dovoljno taktilnih staza i zvučnih semafora, slijepe osobe se, kako kaže Zuko, nerijetko susreću i sa problemom nesavjesnih sugrađana koji često uzurpiraju prostor obilježen taktilnim stazama.

Riječ je vozačima koji nepropisno parkiraju na trotarima gdje su postavljene taktilne staze zbog kojih, kako objašnjava Zuko, postoji mogućnost da “slijepa osoba koja se kreće taktilnom stazom i pretpostavlja da je tu čista situacija, kako bi trebalo da bude, iznenada lupi u auto. To je jedan rizik jer se može povrijediti”.

Iz Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo navode da su, prema Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, za uzurpiranje prostora obilježenih taktilnim stazama predviđene novčane kazne koje su jednake kao i za svako nepropisano parkiranje na trotoaru, i iznose 40KM. Za evidenciju i izdavanje kazni je nadležna policija, a dodatni problem je što se obilježeni prostor, poput taktilnih staza i zvučnih semafora, uništava od strane N.N. osoba, navode iz tog ministarstva.

“Ministarstvo saobraćaja smatra kako je neophodno raditi na podizanju svijesti građana o važnosti ovih uređaja za osobe sa invaliditetom, jer je sve češća pojava vandalizma i uništavanja postavljenih uređaja sa zvučnom signalizacijom”, dodaje Sušić-Mujanović.

BiH je 2010. godine ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom čime se, između ostalog, obavezala da će raditi na poboljšanju kvaliteta života njenih građana s invaliditetom, kao i poboljšanju poštivanja njihovih prava koja. To, između ostalog, podrazumijeva i poduzimanje učinkovitih mjera u osiguravanju lične pokretljivosti s najvećom mogućom nezavisnošću za osobe s invaliditetom.

„Ova priča je dio projekta neVIDLJIVI koji provodi SUMERO u partnerstvu sa produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAID-a u okviru IMEP programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.”