BiH kao prolazna imigrantska ruta

Kako pokazuju podaci Granične policije BiH od 1. januara do 18. marta 2018. godine u pokušaju ili neposredno nakon ilegalnog prelaska državne granice registrovano je 695 državljana zemalja ''visokog migracijskog rizika''.

 

Kako iz ove institucije naglašavaju ovaj broj predstavlja znatno povećanje u odnosu na isti period 2017. godine. „Od pomenutih 695 ilegalnih migranata u januaru ih je otkriveno 157, februaru 315, a do 18. marta 223. Istovremeno, na samoj graničnoj liniji od ilegalnog prelaska državne granice, od pomenutih 767 osoba, u januaru je odvraćeno 125, februaru 309 i do 18. marta 333 osobe. Otkriveni ilegalni migranti dolaze iz slijedećih zemalja: Sirija 208, Pakistan 107, Libija 78, Afganistan 66, Palestina 49, Iran 37, Alžir 36, Maroko 22, Irak 22, Turska 15, Tunis šest, po pet Kuba i Indija, Albanija 3, po dva Bangladeša, Jordana i Egipta, jedan Somalije te 29 osoba sa područja Kosova“, ističu iz Granične policije BiH. 

 

Kako godina odmiče, očekuje se još veći broj imigranata u našoj zemlji. Prema podacima Službe za poslove sa strancima BiH, a prema izvještajima UN-ovih institucija, u narednih 15 dana u BiH bi trebalo stići blizu hiljadu imigranata. Kako nam je u razgovoru kazao direktor Službe za poslove sa strancima BiH Slobodan Ujić veći broj dolazaka ilegalnih imigranata u BiH prisutan je već posljednjih šest mjeseci.

 

„I to sa povećanjem, u kojem imamo u prvih osamdeset dana 2018. godine priliv od oko 1400 ilegalnih imigranata. Pritisak sa prostora Istočne Hercegovine prelazi na prostor granica sa Srbijom, odnosno na liniji Čajniče, Rudo i Višegrad, jedan dio, a drugi dio između Zvornika i Bijeljine. Radi se o mješovitim imigracijama gdje postoji više kategorija, od izbjeglih i raseljenih lica natjeranih ratom, do ilegalnih imigranata koji bježe iz ekonomskih razloga i ljudi koji su interesanti sa aspekta bezbjednosti, jer dolaze sa područja na kojima se ratuje. Trenutno postoje četiri podrute kretanja iz Grčke i Turske. U Turskoj imamo preko tri i po miliona izbjeglica, u Grčkoj se taj broj kreće između 50 i 60 hiljda. Jedna podruta je direktno iz Turske preko Bugarske, koja jednim dijelom ide pravo za Albaniju, pa preko Rumunije. A druge dvije podrute idu preko Grčke, Albanije, Crne Gore i BiH, te preko Albanije, Srbije i BiH. Nama su važne dvije, a moguće je i treća ruta koja ide preko BiH“, objasnio nam je Ujić. 

 

Prema njegovim riječima, a kako pokazuju i sami imigranti u svojim razgovorima, radi se o ljudima koji ne žele ostati u BiH. Oni gotovo u 99% slučajeva koriste BiH kao tranzitno područje, i ovdje su tako tzv. lažni tražitelji azila. Podnesu za azil, da bi dobili na vremenu, i prevazišli poteškoće kao što su loše vrijeme i drugo. Oni se ovdje zapravo spremaju za dalje putovanje ka zemljama EU.

 

Upitan za smještajne kapacitete i azilantskom i imigracionom centru Ujić nam je potvrdio ono na šta se već i ranije apelovalo, da BiH nema smještajnih kapaciteta za veći priliv ilegalnih imigranata.  „I azilanski i imigracioni kapaciteti su na gornjoj granici. Naš kapacitet je sto ljudi, azilantskog centra 150, i s nekim eventualnim proširenjima, to je oko tristo mjesta. To su kapaciteti koji su trenutno na raspolaganju, i BiH kao složena država nema kapaciteta za masovniji priliv imigranata“, kazao je Ujić. 

 

Nedostatak adekvatnih institucionalnih smještajnih kapaciteta, a već višemjesečni stalni dolazak novih imigranata otvorio je i pitanje njihovog alternativnog smještaja. Jedna od adresa na koje se imigranti obraćaju jesu i džamije, ali i kuće u privatnom vlasništvu koje su pojedinci ustupili za njihov boravak. Islamska zajednica u BiH je u svom nedavnom saopštenju uputila apel vlastima da osiguraju adekvatan smeštaj i druge oblike pomoći izbjeglicama, prema normama međunarodne pravne zaštite. „Islamska zajednica je od nadležnih državnih organa zatražila informaciju o trenutnom stanju i planovima njihovog zbrinjavanja, te preporuke o tome šta Islamska zajednica može učiniti kako bi se izbjeglicama, posebno uzimajući u obzir pogoršanje vremenskih prilika, što prije pomoglo. Islamska zajednica je spremna pomoći državi u zbrinjavanju izbjeglica, ali istovremeno apeluje na državne organe da aktiviraju akcione planove i koordinaciona tela koja su oformljena za ovakve situacije. Džamije ne mogu biti prvo i jedino rješenje za smještaj izbjeglica nego poslednje“, navedeno je u saopštenju IZBiH. 

 

Jedan od slučajeva zbrinjavanja imigranata u džamiji zabilježen je nedavno u Velikoj Kladuši. Naime, u Gradskoj džamiji u ovom gradu sedam dana je boravilo i spavalo preko 50 migranata na putu ka zemljama Evropske unije. Prema riječima Muamera ef. Ćatića, dolazak imigranata u džamiju desio se nakon obilnih snježnih padavina koje su zahvatile ovaj kraj BiH. „U početku ih je bio manji broj, no sasvim je primjetno da ih dolazi sve više i više. Oni navraćaju tokom noći u harem džamije, a vidljivo je da su promrzli, mokri i iscrpljeni. S obzirom na to da su navečer temperature debelo ispod nule, nehumano je ostaviti takve ljude napolju da se smrznu. Tako da ih iz ljudskih razloga puštamo u džamiju i ostavljamo da prespavaju", kazao je Ćatić. 

 

Svjedočanstva samih imigranata sakupljena na terenu govore da njihov prelazak u BiH nije jednostavan. U nekim slučajevima, i po sedam puta su imigranti pokušali ući u našu zemlju. Ono što je ipak, uprkos skromnoj pomoći u BiH, evidentno jeste da se na našim granicama ne dešavaju slučajevi nasilja i zlostavljanja imigranata, kako je zabilježeno na drugim granicama u susjedstvu. Na primjer, imigranti koji su u Velikoj Kladuši smješteni u privatnu kuću Huse Karajlića za medije su govorili da su u više navrata pokušali da pređu Hrvatsku granicu, te da je odnos spram njih od strane hrvatske granične policije bio iznimno grub. "Nisu nas vratili na bosansku granicu, samo su nas ostavili na granici i rekli nam da idemo. Rekli su nam idite. Hrvatska policija nije bila dobra, ostavili su nas u planinama, oko 15 km udaljenim od bosanske granice. Bio je snijeg, kiša i bili smo gladni", riječi su jednog od imigranta iz Sirije koji trenutno boravi u Velikoj Kladuši.

 

Također, u Nebočaju kod Semizovca vlasnik jedne privatne kuće je ustupio svoj prostor za više od 30 imigranata iz Sirije, Afganistana i Libije. Prema njihovim riječima u BiH su došli preko Srbije i ovdje ne žele ostati. Potrebno im je samo određeno vrijeme boravka kako bi nastavili svoj put prema zemalja u kojima im se nalaze porodice i prijatelji. Imigranti ističu da uslovi u kojima su se zatekli nisu najbolji, ali im je bitno da imaju kakav takav krov nad glavom i da su zadovoljni solidarnošću građana naše zemlje.

 

Njihove priče su uglavnom slične. Obilježene su višegodišnjim lutanjima od Afganistana i Sirije, preko Irana, Turske, Grčke, Makedonije, Crne Gore i Srbije, pa sve do BiH. Uglavnom su to mladi ljudi koji neizostavno žele doći do svojih porodica rasutim po drugim evropskim zemljama, a BiH doživljavaju samo kao nužni prolaz ka zemljama Zapadne Evrope. Prema riječima mještanina Nebočaja Husejina Sarajlića, u razgovoru za Anadoliju,  kada je kuća ustupljena imigrantima bilo ih je deset. „Međutim, prije dvije noći se pojavilo još koji su prelazili iz Srbije. Na granici su obrađeni, a zatim poslani u centar na Pale. Došli su na Ilidžu gdje su saznali za ovu kuću, da im se ustupa krov nad glavom, da se sklone sa hladnoće i imaju komad hljeba. Mi smo se kao obični građani organizovali da im donesemo hrane. Sada ih je već 35. Hrana je neophodna. To su momci od 18-30 godina. Kako kažu u tranzitu su. Danas je mnogo ljudi donijelo pomoć. Bitno je da ti ljudi trenutno nisu gladni. U BiH je bilo dosta izbjeglica, mi smo svi bili izbjeglice, mi moramo pomoći tim ljudima”, kazao je Sarajlić.

 

U akciju zbrinjavanja i pomoći imigrantima uključilo se i udruženje Pomozi.ba. Prema riječima inicijatora i osnivača ovog udruženja  Elvira Karalića Pomozi.ba je u pregovorima i pokušava se da se napravi neki punkt na području opštine Ilidža gdje će se znati tačan vremenski periodu u toku dana, kada će ti migranti biti na toj lokaciji da im se može doći i lično pomoći. „Mi možemo sigurno na dnevnoj bazi oko 1.000 ljudi da osiguramo obrokom, ali vidjet ćemo kako će se razvijati cijela situacija. Pružili smo prvu pomoć i stojimo svima na raspolaganju”, kazao je Karalić.

 

Međutim, u razgovoru koji smo vodili sa direktorom Službe za poslove sa strancima BiH Slobodanom Ujićem rečeno nam je da je ova institucija u posljednjih dva mjeseca primjetila da se u Sarajevu pojavilo niz nevladinih organizacija i pojedinaca iz drugih zemalja koji su aktivno uključene u problem imigrantske krize i da prema njegovom mišljenju nije dobro da se zaobilaze zvanične institucije.

 

„Mi apelujemo na sve njih, koji nastoje pomoći ovim ljudima na neki alternativni način, da jave nadležnim institucijama, prevashodno Službi sa poslove sa strancima da bismo ih mi mogli preuzeti na dalju obradu. Jako je važno nezaobilaziti ovu instituciju u tom pogledu, jer je nužno adekvatno pristupiti ovom problemu da bi se izbjegli svi eventualni rizici. Mi ipak nikada ne znamo sa sigurnošću ko može biti među imigrantima, ne samo u smislu bezbjednosne prijetnje, nego i u pogledu zdravstvenih problema.  Svaki imigrant koji dođe i smjesti se u Imigracioni centar u roku od dvadeset i četiri sata bude najprije ljekarski pregledan, jer ljudi koji imaju bolesti, izdvajaju se, liječe se, i pruža im se pomoć. Mi poštujemo dobročinstvo. Međutim to apsolutno nije dobro po jednu državu, da se izostave nadležne institucije na državnom nivou čiji je posao da se bave ovim problemima“, rekao nam je Ujić. 

 

Imajući navedeno u vidu, problem imigranata u BiH nije tema kojom se nadležni pretjerano ozbiljno bave. I dok se sa jedne strane apeluje da se mimo institucija sistema ne ide u procesu pomaganja imigrantima, sa druge strane imamo situaciju da zvanične institucije jednostavno nemaju rješenja za veći broj imigranata. A ljudi i dalje pristižu. Očito je da se očekuje da će sami, kao i godišnja doba, samo proći kroz BiH.