Lokalni izbori u BiH: iz aktivističkog ugla
Kako dobiti glasove romskih zajednica? To je glavno i jedino pitanje u predizbornom periodu.
Sve se svodi na međusobnu borbu partija za mandate predstavnika nacionalnih manjina u lokalnim institucijama. Ne treba zaboraviti i da ima izbornih jedinica - kao što je općina Vitez – koje u svom Statutu uopće nemaju odredbu koja bi nacionalnim manjinama omogućila da se kandiduju samostalno. Kada su Romi u pitanju, najlakša i najčešća metoda skupljanja glasova jeste ''humanitarna pomoć''. Dodatno je tu i uključivanje Roma u partije, isključivo da bi se preko njih obezbjedili glasovi iz romskih zajednica. U svim tim igrama, ozbiljni planovi i programi koji bi pomogli romskoj zajednici su izostali.
A šta je sa ženama? Deklarativno sve stranke zalažu za ravnopravnost polova, pa je gotovo na svakoj listi po pravilu žena na drugom mjestu, pa na petom... sve je “po zakonu”. Jednu trećinu svake liste činile su žene. Ali, da li je to jednakopravnost?
Ostavljajući jedino redni broj dva za ženu, šalje se jasna poruka: zna se za koga je rezervisano mjesto broj jedan. Zbog čega se žene kao nosioci lista mogu nabrojati gotovo na prste jedne ruke? Tokom cijelog predizbornog perioda promoviše se veće učešće žena u politici. Naravno, za veći uticaj žena u politici ne bore se državne institucije, već, sasvim očekivano, nevladin sektor. Ali, to nije problem samo nevladinog sektora, već svih nas – od obrazovnih institucija, preko medija do građanstva. Postojanje žena na izbornim listama jeste korak ka njihovom političkom angažmanu, ali ukoliko u društvu i dalje preovladava mišljenje da rukovodeće mjesto pripada muškarcu, svi ti zakoni o ravnopravnosti gube smisao.
Vrijeme je da vidimo ženu, Roma, Romkinju, na jednom od tri mjesta u Predsjedništvu. Vrijeme je bilo da ih vidimo na čelnim mjestima u opštinama. Ali se ništa od toga, nažalost, nije dogodilo.
