Djevojke u „muškom sportu“
„Zadnjih pet- šest godina nema neke razlike između ženskog i muškog nogometa“, kaže Amina.
Oduvijek joj se sviđao taj sport. Počela je igrati na ulici sa svojim prijateljima i odlučila trenirati jer je to njena prva ljubav. Na početku je trenirala s dječacima, ali se i kod drugih djevojčica javio interes za nogomet. Sve ih se više prijavljivalo u ekipu. Možemo slobodno reći da je i Amina bila zaslužna za to jer je dokazala da to djevojčice mogu kao i dječaci.
Jako dobro joj je išlo pa su drugi klubovi bili zainteresirani za nju. Već nekoliko godina igra i u ŽNK u Domaljevcu. „Tamo su uglavnom moje vršnjakinje i imam jako dobre uvjete za igru, no svaki dan treniram na našem stadionu jer želim biti što bolja“, kaže Amina.
Amina Šapčanin
Prije nekoliko godina dok je još bila u osnovnoj školi, dobila je poziv da ide na pripreme za žensku reprezentaciju BiH. Bila je presretna jer su se njeni snovi ostvarivali. Poslije je i postala član reprezentacije.
Veoma je ponosna što igra za svoju domovinu i kaže:“Voljela bih i u budućnosti igrati za našu reprezentaciju.“ Njeni roditelji su također ponosni i otpočetka su bili uz nju i njene želje. Podržavali su je i žele da uspije u životu. Nikada nisu imali predrasude što se tiče sporta kojeg je Amina odabrala s ljubavlju.
„Jako smo ponosni na našu Aminu. Podržavamo je moja supruga i ja u svemu. Kada nam je rekla da želi igrati nogomet, bez razmišljanja smo joj dali potporu. Uvijek ćemo biti uz nju. Sve one djevojke koje žele igrati nogomet, neka ne slušaju što im drugi govore, već trebaju slijediti svoje želje i snove kao naša Amina“, kaže Aminin otac Ibrahim koji je prisustvovao treningu.
Često je trener Mirza Hadžiomerović zove da ga mijenja kada on ima neke obaveze. Ona na to rado pristaje i svoj zadatak odrađuje kao prava trenerica. „Amina je jako talentirana i ozbiljno shvaća zadatke koji su joj postavljeni. Veoma mi je drago što je već postigla mnogo, a veoma je mlada“, tako kaže trener Mirza i ne krije svoje zadovoljstvo.
Iako joj trening oduzima mnogo vremena, Amina ipak nađe vremena i za školu i zabavu sa svojim prijateljima. Drugim djevojkama, koje se također žele baviti ovim sportom, poručuje: „Ako imaju želju da treniraju, neka ne slušaju šta drugi o tome misle, bitno je šta one žele“, odgovara Amina.
Kaže kako dosad nije imala loša iskustva zbog toga što trenira nogomet. Svjesna je da u bh društvu postoji spolna diskriminacija kao i podjela poslova na muške i ženske i tvrdi kako ju je zajednica prihvatila kao ravnopravnog člana zelenih sportskih terena.
Autori i autorice teksta su učenici/e osnovne škole 'Vladimir Nazor' u Odžaku. Tekst je nastao u okviru kampanje 'Različitosti u mojoj lokalnoj zajednici', koju zajedno sprovode Mediacentar Sarajevo i Step by Step, uz podršku USAID BIH. Zahvaljujemo se nastavnici Šefiki Džananović na pomoći i saradnji.
