Mostar: kako se zaštititi od diskriminacije

U okviru antidiskriminacijskog programa, u Mostaru je održan trening o prevenciji diskriminacije i zakonskim mehanizmima u BIH, sa fokusom na radu, zapošljavanju, obrazovanju, socijalnoj zaštiti, penzijskom, invalidskom i zdravstvenom osiguranju.
Piše: 
Glorija Krišto
Podijeli ovaj članak: 
„Invalid sam i slijepa osoba. Jednom prilikom  kad sam  išao kod doktora sa pratiteljem, povrijedilo me najviše što se doktor ni u jednom trenutku  nije  obraćao meni, na koji način da ja uzimam tablete, već samo mome pratitelju.'' Ovo je samo jedno od mnogih iskustava sa diskriminacijom koje su građani i građanke Mostara podijelili tokom treninga ''Kako prepoznati diskriminaciju i kako se od nje zaštiti?'' koji se organizovao u okviru Anti-diskriminacijskog programa BiH.    
 
Diskriminacija i omalovažavanje zbog poteškoća u govoru; nemogućnost zaposlenja zbog spola, nacionalnosti ili različite političke pripadnosti; neprilagođenost ustanova osobama s poteškoćama u kretanju; neprihvaćanje učenika romske populacije; podjela na „nas i njih“ u dvije škole koje se nalaze pod jednim krovom ... samo su neki od primjera o kojima se govorilo tokom treninga. 
 
Također, razgovaralo se o zakonskim mehanizmima zaštite od diskriminacije: „Poseban fokus je bio na oblastima rada, zapošljavanja, obrazovanja, socijalne zaštite, penzijskog invalidskog i zdravstvenog osiguranja. Tokom prethodnih treninga imali smo i učesnice/ke iz relevantnih institucija – diskusije su nerijetko bile žučne, ali smo i naučili gdje su osnovni  problemi i poteškoće u prevenciji diskriminacije, te kako se mogu naći riješenja uz dobru volju relevantnih aktera“, kazala je Rebeka Kotlo, jedna od organizatorica treninga i direktorica Centra za ljudska prava iz Mostara.
 
Učesnica  treninga Tatjana Kosak, posvjedočila je svoj prvi susret s diskriminacijom: „Kada sam 1999. godine upisivala Srednju ekonomsku školu u Mostaru, direktor škole mi je otvoreno rekao da on s takvim ocjenama ne bi primio ni svoga rođenog sina. Tražila sam srž njegovog odgovora i shvatila da nije problem bio u mojim ocjenama, jer sam bila vrlo dobra učenica, već u mom hodu, zato što imam cerebralnu paralizu i epilepsiju. On nije gledao moje sposobnosti, već samo moj vanjski izgled“.
 
„Ovo je prilika da između sebe podijelimo iskustva i otvorimo dijalog, ali i da na kraju počnemo da razmišljamo kako možemo pomoći jedni drugima'', rekla je učesnica treninga Nefiza Dautović, stručna savjetnica za predškolski odgoj i inkluzivno obrazovanje.
 
„Važno je znati da se ukoliko ste žrtva diskriminacije obratite: Ministarstvu za ljudska prava, Instituciji ombudsmena, nevladinim organizacijama, sudu ili organima uprave. Ovakvih treninga će biti još, širom BiH. Planiramo organizaciju javnih diskusija u naredna dva mjeseca, koje se posebno tiču prava i statusa osoba s invaliditetom, gdje će zajedno za stol sjesti predstavnicie udruženja građana/ki i institucija“, dodala je Rebeka Kotlo. 
Ostavite komentar