Bez specijalnog izvještaja za LGBT osobe
Iz Institucije Ombudsmena su poručili da „trenutno nemaju nekih novih momenata koje bi iznjeli vezano za ovu temu“.
Bosna i Hercegovina je država koja nema niti jedan dokument koji opisuje trenuto stanje prava LGBT osoba, niti ima dokument koji sadrži mjere koje treba poduzeti, kako bi se prava ovih osoba unaprijedila.
Prema riječima Saše Gavrića, izvršnog direktora Sarajevskog otvorenog centra, čitava ideja za izradu izvještaja, počela je od činjenice da je to praksa u svim zemljama regije.
„Prava adresa i pravo tijelo za to je bila Institucija ombudsmena BiH i naša namjera je bila da se izradi jedan opći izvještaj o pravima LGBT osoba, gdje bi se govorilo o različitim temama kao što su diskriminacija, zločin iz mržnje i pravo na slobodu okupljanja i udruživanja. Na osnovu toga, definisale bi se i konkretne preporuke za institucije kako bi se unaprijedio položaj LGBT osoba“, rekao je Gavrić.
„SOC nije tek tako pokrenuo inicijativu za izradu ovog izvještaja. Prije toga je urađeno niz istraživanja, od ispitivanja javnog mnjenja do istraživanja prava LGBT osoba u oblasti obrazovanja, pravosuđa, unutrašnjih polsova itd. Takođe smo radili istraživanje i unutar same zajednice gdje smo uradili preko 550 intervjua u oko 40 opština u BiH“, naglasio je Gavrić.
Katastrofalno stanje na terenu
Godinama unazad, SOC je kroz svoje periodične izvještaje i dokumente koje je izrađivao, ukazivao na težak položaj LGBT osoba, ali i upozoravao na to da niti jedna institucija ne radi ništa po ovom pitanju. „Mi nismo tražili ništa posebno. Nismo tražili da se usvoji Akcioni plan za zaštitu prava LGBT osoba, već da se izradi jedan najobičniji dokument koji bi jednostavno pokazao trenutno stanje na terenu kada su u pitanju prava LGBT osoba“, podsjetio je Gavrić.
Što se Institucije ombudsmena BiH tiče, ona je od samog početka pokazivala blago rečeno nezainteresovanost, jer se na prvi sastank ljudi iz SOC-a i ombudsmena čekalo punih šest mjeseci. Možda ni do ovog susreta ne bi došlo da SOC nakon tri mjeseca čekanja nije ponovo poslao zahtjev.
„Nakon što smo uputili prvi dopis, nismo dobili nikakav odgovor. Zbog toga smo se ponovo javili u decembru 2013. i ponovili dopis. Odgovor je bio da su ombudsmeni prebukirani obavezama, ali da ćemo svakako dobiti poziv“, rekao je Gavrić.
Sastanak je organizovan u martu 2014. godine, a kako nam je Gavrić rekao, odgovor na inicijativu za izradu Specijalnog izvještaja je bio da Institucija nema kapaciteta, te da nisu sigurni koliko je hitna izrada jednog takvog izvještaja. Ovaj odgovor je dobijen nekoliko sedmica nakon napada na učesnike/ce međunarodnog festivala queer filma „Merlinka“ održanog u Sarajevu u februaru 2014.
Prvi sastanak se završio sa otvorenim pitanjima i bez ikakvih garancija da će se raditi na izradi izvještaja. Nakon ovog sastanka, SOC je poslao još jednu, dopunjeniju verziju zahtijeva u kojoj su detaljno obrazložili zašto je potreban izvještaj. Na odgovor su čekali do septembra 2014. i tada im je rečeno da će se u decembru održati konsultacije sa organizacijama civilnog društva.
„Na konsultacijama se uopće nije pojedinačno govorilo o LGBT populaciji, već je to stavljeno pod grupaciju manjine. To nam dovoljno govori kakav je zapravo odnos institucije ombudsmena prema ovom pitanju“, rekao je Gavrić.
Od posljednjeg susreta SOC-a i ombudsmena, prošlo je nešto više od mjesec dana. Iz SOC-a kažu da u nekom narednom periodu, ne očekuju da se desi nešto značajnije. Na osnovu dosadašnjeg iskustva, oni jednostavno smatraju da Institucija ombudsmena nije zainteresovana za pitanje LGBT populacije.
Na neki način, ovo su i sami ombudsmeni potvrdili, jer su na naš upit koji smo poslali, odgovorili samo sa jednom rečenicom.
