Begzada Beganović: Put do zdrave budućnosti

"Pomogla sam sebi pomažući i drugima. Planiram raditi to još dugo jer taj osjećaj doprinosi mom zadovoljstvu i uživanju. Najveći ponos su djeca koja idu u školu, koja imaju želje i koja znaju put do zdrave budućnosti",  piše o svom iskustvu Begzada u publikaciji koja ima za cilj razotkriti svakodnevnicu marginalizovanih žena kroz njihove ispovjesti i dati im glas da slobodno kažu kako je biti u njihovoj koži.

"Ja sam jedna od Romkinja koja je za ovu publikaciju napisala svoju priču, a pisala sam o svom životu i o tome kako je proteklo moje djetinjstvo".

Begzada piše i o tome kako se tokom svog volonterskog rada susretala sa diskriminacijom i predrasudama od strane drugih populacija ali i unutar svoje romske zajednice.

"Ja se nisam osjećala ravnopravno, sve dok nisam došla do ovoga što sada imam. Imala sam ja i prepreka i diskriminacije. Sad je toga manje, možda je i diskriminacija indirektna, ali, na primjer dok sam pokušavala praksu naći, rekli su mi da traže nekoga ko je "normalniji". Tako su to nazvali."

Begzada je danas zaposlena u Udruženju građana "Otaharin", a planira upisati Pedagoški fakultet. Pored toga, 2011. godine osnovala je Udruženje žena Romkinja, koje danas ima 15 članica.

"Osnivanjem Udruženja željela sam da pomognem ženama, da im podignem svjest o važnosti obrazovanja. Prije no što su krenule sa aktivnostima u Udruženju, one su bile bukvalno zatvorene, nisu ngdje izlazile. A sada barem dolaze u Udruženje, družimo se, putuju i idu na seminare."

Ona posebno ističe da je položaj žena jako težak. "A kad kažemo žena Romkinja, tada je diskriminacija dvostruka. Ženama Romkinjama je jako teško: prvo zato što su žene a zatim što su Romkinje. Inače, na žene se gleda potpuno drugačije, misli se da one nemaju nikakva prava. Želim svim ženama, pogotovo mladim ženama svih populacija, da kažem da prije svega trebaju da se obrazuju jer je to vema važno, ali i da pronađu posao, jer posao nas drži u životu," zaključuje Begzada. 

Publikaciju je moguće dobiti u prostorijama Fondacije CURE, a neke od priča objavljene su i na njihovoj zvaničnoj stranici.