Šokirani maramom? Mi drugačije ne znamo

Smatram se sretnom ženom zato što svoje stavove i misli dnevno dijelim i propitujem sa svojim prijateljicama, saradnicama, kolegicama i komšinicama različitih profila, uvjerenja i usmjerenja. (Neka mi moji prijatelji, saradnici, kolege i komšije oproste, ali ovo je ženska priča). Nekako mi se to uvijek podrazumijevalo i nisam mislila da to nekoga može „šokirati“. Kad iz Francuske (a odakle bi drugo?) stiže vijest da je francuski list A Nous Paris objavio fotografiju na kojoj dvije djevojke šetaju sarajevskom obalom, jedna je muslimanka koja je pokrivena a druga je u kratkom šorcu i ljetnoj majci. Ispod slike napisali: “Choc des Cultures”. Povela se rasprava o tome šta to sad u stvari znači.

Razne su opcije od toga da je to „šok kultura“, „sukob kultura“, „kulturološki šok“, itd. Uglavnom, da ne analiziram sad Huntingtona i tome slično, ispade da nije nešto dobro. Bila sam nedavno u Parizu, ima toga i kod njih, doduše, oni su se pobrinuli da zakonski ograniče i finansijski odrede vrijednost takvog „šoka“ a kod nas je šok još uvijek besplatan, nema cijenu ili je možda neprocjenjiv.

Istini za volju, pokrivenim muslimankama, toj manjini unutar jedne religijske većine u BiH, svakodnevni život nije jednostavan i ispunjen je diskriminacijom u različitim oblicima. Muslimanke koje prakticiraju pokrivanje unutar svog prava na slobodu misli, savjesti i vjere nailaze na brojne probleme kao relativno neprepoznata diskriminirana kategorija upravo zbog pripadanja jednoj od većinskih religijskih zajednica u BiH ali i zbog stereotipa o njima kao o jednoj monolitnoj i pasivnoj grupi žena. Uz to fenomen pokrivanja muslimanki kao takav u najširem smislu zadire bar u rasprave o sekularnosti, feminizmu, patrijarhatu i pluralnosti, i duboko je kontekstualno uslovljen.

Potrebno je reći i to da ni Sarajevo nije bez svojih mana a i raznih ljudi koji će pokušati diskreditirati ispravnost ili valjanost mog stava izrečenog na početku. Od onih koji u Sarajevu vide samo Teheran preko isključivih muslimanskih purista do agresivnih ateista. Uprkos tome, reakcije bh. javnosti na ovu vijest, na portalima i facebook-u složne su u jednom: To je kod nas normalno! I nije više ni bitno koja je bila namjera tog visokotiražnog pariškog lista, bitno je da mi znamo prepoznati ono što je kod nas neprocjenjivo.  A to jeste naš višestoljetni, neusiljeni (su)život.

Pokrivanje je praksa koja je na ovaj ili onaj način u kontekstu evropske Bosne i Hercegovine prisutna preko 500 godina i neopterećena je imigracijskim problemima za razliku od evropskih zemalja. To samo ukazuje na to da BiH ima upravo neprocjenjivo iskustvo susreta i prožimanja različitosti te je ovo pitanje o kome sigurno znamo više od Evrope. Moje iskreno uvjerenje jeste da će nam naše nasljeđe i tradicija pomoći da bez kompleksa prepoznamo da naša različitost jeste potencijalni resurs i  potencijalna, komparativna prednost. Na nama je da taj potencijal prepoznamo, njegujemo i osvijestimo. I time šokiramo sve one koji ne misle tako.

P.S. Kao odgovor na ovo nastala je i kampanja „Šokirani? Mi drugačije ne znamo!“ kojom se pozivaju građanke Bosne i Hercegovine da dostave svoje slične fotografije i opišu iskustvo iza fotografije koja na sličan način pokazuje da mi zaista drugačije ne znamo. Više o kampanji https://www.facebook.com/SokiraniMiDrugacijeNeZnamo.

Đermana Šeta je magistrica religijskih studija i autorica knjige “Zašto marama - Bosanskohercegovačke muslimanke o životu i radu pod maramom”. Diplomirana je anglistica i samostalna konferencijska prevoditeljica. Autorica je brojnih članaka i prijevoda sa rodnom i religijskom tematikom. Trenutno je voditeljica istraživačkog odjela u Centru za edukaciju i istraživanje Nahla.