Iz straha od odmazde odustaju od prijave nasilja

“OSCE” i Centar za društvena istraživanja “Analitika” u 2014. godini zabilježili su 163 incidenta krivičnih djela počinjenih iz mržnje.
Piše: 
Redakcija
Foto: 
Pixabay
Podijeli ovaj članak: 
Vezane teme: 
Rezultati su pokazali da je etnička pripadnost i vjera najčešći razlog napada (u 92% slučajeva), dok je seksualna orijentacija bila razlog u 7% slučajeva. Sudsko procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje u 2014. godini izreklo je osuđujuću presudu u 78% slučajeva, dok je oslobođajuća presuda donesena u 22% incidenata. 
 
Prema podacima koje objavljuje Međureligijsko vijeće (MRV), u periodu od 1. novembra 2010. do 31. oktobra 2014. godine, u BiH je zabilježeno čak 166 napada na vjerske objekte. Napadi se po pravilu dešavaju na sakralne objekte manjinskih zajednica u datom području i nemaju tendenciju značajnijeg opadanja.
 
Iako je u Kantonu Sarajevo zabilježena pozitivna saradnja s policijom, Rozi izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u BiH u 2014. godini pokazuje da lokalni organi ipak nedovoljno reagiraju u slučajevima nasilja nad ovim osobama. Još uvijek nisu objavljeni rezultati za 2015. godinu, ali u javnosti postoji bojazan da bi se broj ovih incidenata mogao i povećati.
 
Jasno definirati krivični zakon
 
Centar za društvena istraživanja "Analitika" u priručniku "Procesuiranje kaznenih djela počinjenih iz mržnje u Bosni i Hercegovini: perspektiva tužitelja" iz 2013. godine jasno precizira nekoliko problema vezanih uz krivična djela počinjena iz mržnje. Prisutne su četiri jurisdikcije, neujednačen je zakon na raznim nivoima pa se ne zna ni ko ima nadležnost nad procesuiranjem. Problem je i definicija šta tačno predstavlja krivično djelo počinjeno iz mržnje, a kod nadležnih institucija prisutan je nedostatak znanja o ovoj tematici.
 
Maja Mirković, diplomirana pravnica čija oblast ekspertize obuhvaća međunarodno javno i krivično pravo, te instrumente zaštite manjinskih grupa, kaže da je vrlo zabrinjavajuće što se u nekoliko navrata bezuspješno pokušalo regulirati krivično djelo počinjeno iz mržnje, da se predvidi i odredi tačna definicija i uvedu tačni izrazi šta se sve podrazumijeva pod tim u krivičnom zakonu na raznim nivoima u BiH. 
 
"Koliko se sjećam određene izmjene već su unesene u kaznenom zakonu na području Brčko Distrikta i RS-a, međutim, to u FBiH još uvijek nije učinjeno iako se nadam da će se to pitanje što prije riješiti. Imam osjećaj da postoji jedno veliko nerazumijevanje, što od sudaca, što od tužitelja, kada je u pitanju procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje. Potrebna je dodatna edukacija za sudije i tužitelje da se ne bi desila neželjena situacija i kako bi oni mogli pravilno pristupati ovoj problematici. Također, potrebno je pratiti ovu problematiku u svim dijelovima države, jer koliko mi je poznato, vrlo malo se procesuiraju i prijavljuju krivična djela počinjena iz mržnje iz straha od moguće odmazde. Zbog toga vjerujem da je potrebna stalna edukacija i na lokalnom nivou od škola do javnih institucija, jer čak i kada sve bude regulirano zakonom i propisanim kaznama, vrlo je važno da se sve uradi kako do takvih djela uopće ne bi dolazilo", kaže za Diskriminacija.ba Maja Mirković, diplomirana pravnica.
 
Policija, kako navodi Mirković, također je nedovoljno uključena u procese prijava i procesuiranja krivičnih djela počinjenih iz mržnje, a razloge za to nalazi u činjenici da su nedovoljno educirani i da se često kod njih osjeti nedostatak empatije prema žrtvi. Zbog toga mnogi građani se sustežu u podizanju bilo kakvih prijava, a pogotovo je to slučaj kod onih manjina kakve su Romi, povratnici ili pripadnici LGBT populacije.
 
"Političke vlasti na raznim nivoima bi svakako morale barem javno osuditi svaki vid nasilja koje je usmjereno prema drugom i drugačijem, tj. prema nekoj manjini u bilo kojem pogledu. Treba osuditi svaki onaj govor koji je baziran na ratnoj, religijskoj ili bilo kojoj drugoj netrpeljivosti", ističe pravnica Mirković.
 
Sankcionirati govor mržnje
 
"Prvo, problem je što mi nemamo u krivičnom zakonu dobro definirano krivično djelo počinjeno iz mržnje, a također postoje i neke otežavajuće okolnosti u određenim krivičnim djelima gdje se ne propisuju strožije kazne. Iako postoje preporuke međunarodnih institucija, uključujući i Vijeće Evrope, u bh. zakonima nemamo čak ni definiciju govora mržnje niti imamo načine da se to bolje sankcionira. Naročit problem, po meni, predstavlja govor mržnje zato što takav govor podstiče druge da vrše nasilje nad nekim ko je označen kao grupa prema kojoj se ta mržnja želi uputiti. Evo, navest ću primjere mnogih bh. portala koji se apsolutno ne sankcioniraju za širenje mržnje putem anonimnih komentara. To je strašno, jer je skoro svaki tekst popraćen govorom mržnje u komentarima. Portali takve komentare neće ukloniti, a ne postoji ni krivično djelo po kojem biste nekoga mogli goniti. Tako imate situaciju gdje niko ne odgovara za javno pozivanje na nasilje protiv nekoga putem anonimnih komentara. Evropski sud je takvo ponašanje sankcionirao time što je odgovornost za takve komentare pripisao portalima ako govor mržnje ne uklone", kaže Sevima Sali Terzić, pravnica koja prati oblast ljudskih prava, pravnih analiza i primjena standarda Vijeća Evrope, EU-a i UN-a u zaštiti ljudskih prava u BiH.
 
Terzić objašnjava da krivično djelo počinjeno iz mržnje ima otežavajuću okolnost jer je počinjeno iz mržnje prema nekoj grupi. Takav slučaj su, kako ona navodi, i djela terorizma koja se čine iz mržnje. “Imamo mnogo krivičnih djela počinjenih iz mržnje koja su okarakterizirana kao otežavajuća okolnost i, nažalost, ne vidim da postoji neka velika aktivnost da se takva djela sprečavaju. Danas sve više imate javnih poziva na nasilje prema nekim grupama, a govor mržnje je svakodnevan. Sve to u svijetu a i kod nas jača ekstremizam i mislim da bi se tu moglo puno više uraditi kako na zakonskim tekstovima tako i na aktivnijem bavljenju s ovim djelima. Ono što je posebno problem kod ovih krivičnih djela počinjenih iz mržnje je da vi vidite da je ono urađeno i onda vam samo kažu da su takve osobe odranije poznate organima gonjenja. Mislim, to je fraza koja ništa ne znači, jer ako su bili poznati vlastima zašto ti organi gonjenja nisu ništa radili na prevencijama?! Zašto su im takvi ostali samo poznati? Bojim se da je nedovoljno aktivnosti na ovoj problematici s obzirom na jednu vrlo tešku društvenu situaciju u svijetu i kod nas. Svašta se sutra može desiti kada su prijetnje prema drugima gotovo normalne”, upozorava pravnica Sevima Sali Terzić, a pravnica Maja Mirković zaključuje: "Naše društvo je u jednoj dubokoj krizi i svi mi smo dužni da kreiramo bolji i sigurniji ambijent u kojem živimo. U ovaj proces moraju biti uključeni svi akteri od pravosudnog, političkog, obrazovanog do nevladinog sektora".
 
Tekst je objavljen u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u okviru projekta ''Borba protiv zločina iz mržnje u Bosni i Hercegovini'', koji ova organizacija vodi u saradnji sa OSCE Misijom u BiH, uz finansijsku podršku Stalne Misije Kraljevine Nizozemske pri OSCE Misiji u Beču.
Ostavite komentar