Belmin Kozić: Život u kolicima, borba s preprekama

„Nemam riječi da opišem šta bi mi značilo kada bi moj Belmin dobio lift“, kaže Fatima Kozić, majka 15-godišnjeg Belmina, koji boluje od cerebralne paralize i živi na 3. spratu zgrade u Konjicu, koja nema pristupnu stazu i lift. 

 

 

Priča o izgradnji vanjskog lifta za Belmina počela je prije više od 4 godine. Birokratske procedure, pasivnost nadležnih općinskih službi i izostanak građanske – preciznije, komšijske solidarnosti  - najveća su prepreka da se ova priča i okonča. 

 

 

Novac za izgradnju lifta prikupljen je još 2009. godine, zahvaljujući humanitarnom koncertu koji su organizovali Belminova osnovna škola i lokalna udruženja. Nakon godinu dana (?!) općina Konjic podnosi zahtjev Službi za prostorno uređenje, građenje i obnovu za izdavanje urbanističke saglasnosti za gradnju lifta uz Belminovu zgradu. 

 

 

Iako je Služba dala saglasnost, ona je poništena rješenjem Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona, zbog žalbi susjeda Nazife Anđelić i Asima Hebibovića, ali i traljavo urađenog posla od strane Službe, koja nije jasno utvrdila urbanističko-tehničke uslove za izgradnju lifta - tehničke i prostorne karakteristike lifta, položaj lifta na objektu – fasadi, način i mjesto spoja lifta na objektu. Zatim, nije utvrđena dužina pomoćne staze i njen položaj u odnosu na zgradu, te nisu pribavljeni dokazi o eventualnom postojanju podzemnih instalacija (elektro, voda, kanalizacija, itd.). 

 

 

Nazifa Anđelić, komšinica kojoj je izgradnja lifta sporna, navela je da su joj suprug i majka teški invalidi i da je i sama bolesna, te da im je potreban mir i tišina. „Gradnja vanjskog lifta predviđena je u neposrednoj blizini prozora dnevnog boravka i kuhinje, čime bi dopiranje dnevne svjetlosti bilo skoro isključeno. Smještaj lifta sa vanjske strane fasade je neprirodan i nagrđuje cijelu zgradu“, stoji u njenom obrazloženju. Također ističe da „njihova zgrada sa vanjske strane ima zeleni pojas, što je do sada krasilo, a da se sada taj pojas uništava i postavlja betonska prilazna staza za potrebe samo jednog od 15 stanara zgrade“.

 

 

Kako stoji u žalbi koju je kantonalnom ministarstvu ranije uputio Asim Hebibović stoji da se njegov stan, u kojem živi 26 godina, nalazi u prizemnom dijelu zgrade i da izgradnjom lifta „ostaje bez minimalnih uslova za život i stanovanje u stanu. Pješačka staza bi prolazila pored vrata i prozora dnevne sobe i sve do otvora spavaće sobe gdje bi dužinom spavaće sobe prolazila prema ulici“, stoji u obrazloženju Asima Hebibovića. 

 

 

Međutim, Ministarstvo građenja i prostornog uređenja HNK je utvrdilo da se zelena površina na kojoj bi bila izgrađena staza ne nalazi u vlasništvu stanara zgrade Asima Hebibovića koji je u žalbi naveo da je „njegov stan odvojen živom ogradom od glavne ulice, a koju neko hoće da ruši i da narušava privatnost porodice koja tu živi“, već da je riječ o javnoj površini koja je u općoj upotrebi.  

 

 

Žalbe, rješenja, katastarski izvadci, dopisi, molbe, tumačenje zakona, prebacivanje nadležnosti, izlazak inspektora na teren, pravljenje zapisnika ... traju godinama. Belmin „voli provoditi vrijeme vani  i ne mogu mu uskratiti zadovoljstvo koje osjeća dok smo u šetnji. Što me danas ne vodiš u školu?, upitao me jedne prilike, a ja ga zbog snijega i leda nisam mogla i smjela snijeti niz stepenice“, kazala je Fatima Kozić, dodajući da Belmin „strašno voli školu“.

 

 

Zakonski, opština Konjic obavezna je da Belminu omogući izlazak iz stana – pored Zakona o zabrani diskriminacije  tu je i Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, koju je BiH potpisala, a u kojima se naglašava obaveza uklanjanja fizičkih barijera za osobe sa invaliditetom. 

 

 

 

 

 

„Jednostavno sve je stalo i ja sama ne znam više kuda ni gdje da idem da bih pomogla svom djetetu“, napisala je u molbi gospođa Fatima upućenoj na adresu organizacije  „Volonteri i prijatelji Konjica“ početkom 2013. godine.

 

 

U januaru 2013. organizovan je sastanak sa predstavnicima desetak odgovornih institucija i oko 30 građana Konjica koji su bili zainteresirani da se uključe u akciju. Konačno, pritisci su urodili plodom – u avgustu je Služba za prostorno uređenje, građenje i obnovu Općine Konjic izdala novo Rješenje o urbanističkoj saglasnosti za izgradnju invalidskog lifta sa urednom pratećom projektnom dokumentacijom, potvrdio je Adis Muhibić, koordinator ove akcije.

 

 

On je dodao da je prema podacima iz 2007. godine, u Konjicu evidentirano više od 300 osoba sa poteškoćama u razvoju, među kojima je i veliki broj djece koja se susreću s različitim problemima a za koju se treba boriti olakšavajući im život i uključujući ih u društvenu zajednicu.

 

 

Ukoliko ne bude novih osporavanja izgradnje lifta i vraćanja priče na početak, sljedeći korak je prikupljanje ostatka novca potrebnog za izvođenje radova. Međutim, postoji bojazan da će stanari zgrade koji se protive izgradnji uputiti nove žalbe na rješenje Općine Konjic, i da će zbog tromosti administracije radovi biti odugovlačeni. U međuvremenu, Fatima Kozić se priprema da i večeras izvede svog sina u šetnju – noseći ga na leđima sa 3. sprata.