Romska zajednica u Bihaću: Priča o Selmanu
Ova lokacija najbliža je gradskoj pijaci, na kojoj veliki broj Roma ima svoje štandove za preprodaju raznih stvari, najčešće tepiha. Bez obzira na to što neki od njih imaju stanove u novoizgrađenoj zgradi, koju je izgradila općinska vlast, sam život nije mnogo lakši.
Jedna od stanovnica romskog naselja Ružica je Alma Demirović. Učenica je osnovne škole. Ne srami se života kojim živi. „Nije me sram reći. Iako živimo u stanu od općine, moj otac prosi kako bi prehranio nas trinaestero,“ priča Alma.
Almin školski drug, Muhamed Bajrić, učenik je V razreda. Jedno vrijeme, tokom nastave sjedio je u klupi sa Almom. „Alma često izostaje sa nastave. Navodno, zbog obaveza koje ima kod kuće ne može dolaziti redovno na nastavu,“ objašnjava Muhamed.
Najveći teret uključivanja romske djece u proces obrazovanja, na području općine Bihać, preuzela je škola „G. Prekounje-Ripač“. Pedagogica škole, Aida Ajdinović pojašnjava kako je preko 60 posto Roma isključeno iz sistema zdravstva, obrazovanja.
„Govorimo o populaciji koja se nalazi, ne na rubu egzistencije, nego ispod tog ruba. Kako riješiti njihove probleme? Potrebno je savjetovati te ljude da redovno dovode svoju djecu u školske klupe. Moje kolege nastavnici, zaista, ulažu veliki trud u prilagođavanje plana i programa za njih. Mi im čak i financijski pomažemo prikupljanjem novca za užinu. Pravdamo im veliki broj izostanaka, kako bismo ih zadržali u sistemu obrazovanja", kaže Ajdinović.
Problemima Roma kako u Bihaću, tako i u većini bh gradova bave se brojne nevladine organizacije. Aktivisti organizacije Alfa svakodnevno pomažu djeci iz ove populacije. „Već dugi niz godina radimo sa romskom djecom, ne samo na edukaciji, nego i na njihovoj socijalizaciji, kako bi se što bolje uklopili u društvo.“
Građani Bihaća su upoznati sa problemima svojih komšija Roma. Merhunisa Seferagić živi u ulici gdje je romsko naselje. „Dosta njih živi u teškim uslovima za život. Ali su oni jako veseli ljudi, dobri umjetnici, vrijedni radnici. Tako da se divno družimo. Kada se sretnemo pozdravljamo se, volim ih,“ priča Merhunisa.
Prema zvaničnim statističkim podacima, sa popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini je 1991. godine živjelo blizu 9.000 pripadnika romske manjine. Prema podacima romskih udruženja u Bosni i Hercegovini sada ih je blizu 80.000.
Romkinja, Alma Demirović, sigurna je kada kaže: „Nije bogatstvo kada imaš veliku kuću i dosta para, bogatstvo je kada imaš skromnu kućicu, ali brojnu porodicu i svoje prijatelje.“
Alma će ove godine završiti peti razred osnovne škole. Čekaće neka nova vremena u nadi da će i njen otac, iako ratni vojni invalid, dobiti stalan posao i zarađivati kao i mnogi drugi ljudi.
Krajnji rok do kada bi se u BiH trebao značajno poboljšati položaj Roma ističe ove godine. To ovoj zemlji nalaže konvencija potpisana još 2005. godine prema kojoj bi Romi trebali uživati sva ljudska prava. Međutim, u stvarnosti položaj Roma je daleko od dobrog i u svemu su diskriminirani. Oni su najbrojnija nacionalna manjina, a najmanje ih se školuje, najmanje ih radi, najsiromašniji su, svakodnevno doživljavaju šikaniranja... Romi ne postoje u Ustavu BiH. Zajedno sa svim drugim manjinama svrstani su u kategoriju "ostali".
No, koliko jedna osoba - bez obzira na to iz koje zajednice dolazi - može postići u životu ukoliko joj se pruži šansa, govori i primjer mladog slikara Selmana, koji je završio slikarstvo u Banjaluci, i živi od svoje umjetnosti.
Autori i autorice videa i teksta su učenici osnovne škole Gornje Prekounje Ripač iz Bihaća. Video je nastao u okviru kampanje 'Različitosti u mojoj lokalnoj zajednici', koju zajedno sprovode Mediacentar Sarajevo i Step by Step, uz podršku USAID BIH. Zahvaljujemo se nastavniku Sinanudinu Bajriću na pomoći i saradnji.
