Ledeni brijeg za osobe sa invaliditetom
“Ipak, koliko god prihvatio invaliditet kao stvarnost u svom životu, koliko god moja volja bila jaka, koliko god bila velika podrška mojih roditelja, škole, nikada u potpunosti nisam uspio da zaboravim i potisnem misli sa svog hendikepa,” riječi su Evela Karalića, učenika osmog razreda OŠ”Edhem Mulabdić” u Zenici.
Ne voli da govori o svojim osjećanjima, ali svjestan da njegove riječi mogu pomoći njegovim vršnjacima, Evel je ispričao kako ga brojne situacije govoto svakodnevno podsjećaju da se ipak razlikuje od druge djece i da su njegove fizičke mogućnosti ograničene.
“Te situacije me često frustriraju i ponekad izazivaju emocije koje me jako rastužuju. Zbog izgleda noge, koja je jako nagrđena, sramim se pred drugima svlačiti u svlačionici za tjelesni odgoj i vježbe radim uvijek u trenerci. Slična je situacija na javnim kupalištima. Uskraćen sam i za mogućnost nošenja šorca. Neprijatne emocije doživljavam često u školi i van škole na sportskim igralištima. Surovu stvarnost o svojoj različitosti shvatim i kada se biraju ekipe za takmičenje, u kojima za mene obično nema mjesta. ”
Djeca i mladi sa posebnim obrazovnim potrebama stiču obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim potrebama. Individualni program prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostim,izradit će se za svakog učenika u procesu inkluzije ukoliko je to potrebno,uz određivanje defektološkog i logopedskog statusa. Tako je Zakon o osnovnoj školi uredio inkluzivni proces.
U OŠ”Edhem Mulabdić” Zenica inklizivna nastava se primjenjuje od usvajanja zakona, a 2006.godine je otvoren Inovaciono-dokumentacioni centar čija je svrha formiranje baze podataka iz svih škola koje su uključene u projekat. Nažalost, škola nema ni logopedski ni defektološki status, pa su nastavnici ti koji pružaju svaku vrstu pomoći učeniku.
Kako bi pružila što bolju zaštitu mentalnog zdravlja djece I odraslih, nevladina organizacija Lotos osnovana je davne 1993.godine. Programska koordinatorica Lotosa, dr. Aiša Hadžihalilović kaže kako je položaj osoba sa invaliditetom u Zeničko-Dobojskom kantonu veoma težak.
Već nekoliko mjeseci u Lotos svakodnevno dolazi četverogodišnji Ismail Zulfić. Nema ruku. Mnogi vrtići ga nisu željeli primiti, zato što su se, kako kaže doktorica Hadžihalilović, plašili reakcija drugih roditelja. “Prihvatio ga je privatni vrtić. Rekli su da je to za njih stručni izazov, dobro djelo i implementacija svih mogućnosti. Ismail je jedan komunikativan i društven dječak kojem se nije teško uklopiti u društvo bez obzira na njegov invaliditet”, pojašnjava dr. Hadžihalilović.
“U Zenici je mnogo osoba koje se kreću u kolicima i imaju veliki problem bez obzira što je mnogo toga zakonom regulisano. Ljudi bezobrazno parkiraju automobile po trotoarima i tako im sprečavaju neometano kretanje. Ljudski faktor je najbitniji, nažalost mnogi nemaju sluha za to”, kaže ona.
Autori i autorice su učenici osnovne škole 'Edhem Mulabdić' iz Zenice. Tekst je nastao u okviru kampanje 'Različitosti u mojoj lokalnoj zajednici', koju zajedno sprovode Mediacentar Sarajevo i Step by Step, uz podršku USAID BIH. Zahvaljujemo se nastavnicima Belmani Bektaš i Emiru Mekaniću na pomoći i saradnji.
