Imaju li žene jednako pravo na zdravlje?

Uprkos dugogodišnjim pokušajima reforme, još uvijek decentraliziran sistem zdravstva onemogućava uspostavljanje jednakog pristupa zdravstvenom osiguranju i zdravstvenim uslugama. Donošenjem Gender Akcionog plana BiH za period 2013-2017. godine kao strateškog dokumenta za ostvarivanje ravnopravnosti spolova, zdravlje je uz prevenciju i zaštitu navedeno kao prioritetna oblast u okviru strateškog cilja: izrada, provođenje i praćenje programa mjera za unaprjeđenje ravnopravnosti spolova u institucijama vlasti po prioritetnim oblastima.

 

Ovim dokumentom je konstatovano da i pored učinjenih napora na usklađivanju zakona, propisa i strategija kojim se regulira oblast zdravlja sa domaćim i međunarodnim standardima za ravnopravnost spolova i dalje postoji razlika između utvrđenih prava na zdravstvenu zaštitu i mogućnosti za njihovo ostvarenje u praksi, što se naročito odnosi na žene iz ruralnih oblasti i žene pripadnice ranjivih grupa. 

 

Na području FBiH usvojen je veliki broj strategija i politika u oblasti zdravlja, među kojima su Strateški plan razvoja zdravstva u FBiH u periodu od 2008. do 2018. godine s ciljem da prikaže strategijske pravce razvoja zdravstva u FBiH, Politika i Strategija za zaštitu i unaprjeđenje mentalnog zdravlja u FBiH (2012-2020), zatim Strategija za unaprjeđenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u FBiH (2010-2019).

 

Prema dostupnim informacijama u RS su između ostalih usvojene Politika unaprjeđivanja zdravlja stanovništva RS do 2020. godine, Politika za unaprjeđenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja 2012-2017,  te Strategija razvoja mentalnog zdravlja u RS 2009-2015.

 

Na nivou BiH donesena je Strategija za odgovor na HIV i AIDS u BiH 2011-2016 u kojoj je kao jedan od ciljeva navedeno razvijanje pravnog okvira za zaštitu etičkih principa i ljudskih prava za osobe koje žive sa HIV-om i AIDS-om.

 

Deklarativno, postojeći propisi, strategije i politike odražavaju odlučnost entiteta da se posvete unaprjeđenju zdravstvenih usluga i prava u oblasti zdravlja uz poštovanje principa zabrane diskriminacije i jednakosti spolova. Međutim, u praksi usvajanje ovako velikog broja propisa i politika građanima nije osiguralo nediskriminatoran pristup zdravlju, a naročito marginaliziranim grupama i ženama. 

 

Iako se u Izvještaju o provedbi Gender akcionog plana BiH navodi da u FBiH sve važeće strategije i politike u oblasti zdravlja imaju integriranu rodnu perspektivu, ipak se ne može zaključiti da su navedene strategije u potpunosti uključile potrebe i problematiku položaja vulnerabilnih kategorija žena kao što su žene s invaliditetom, žene sa sela, pripadnice manjina, tražiteljice azila i žene pod međunarodnom zaštitom, te žene žrtve rata, koje su zbog svog specifičnog položaja suočene s dodatnim zdravstvenim rizicima.  

 

Kroz sam izvještaj se dalje navodi čitav niz problema kao npr. činjenica da su u principu specijalističke službe i dispanzeri locirani u urbanim područjima, čime je narušen princip jednakosti i dostupnosti zdravstvenim uslugama, zatim da zdravstvene ustanove nemaju posebne programe zdravstvene zaštite i edukacije žena u ruralnim područjima ili u romskim naseljima. Potvrđuje se da oko 90 posto Romkinja nema pristup zdravstvenoj zaštiti, te da su žene s invaliditetom svakodnevno suočavaju s diskriminacijom, jer nemaju odgovarajuću zdravstvenu zaštitu i pristup uslugama, zatim da ne postoje razvijeni specifični programi zaštite mentalnog zdravlja žena koje su preživjele seksualno zlostavljanje i silovanje tokom rata. 

 

Kako bi se odgovorilo na zahtjeve CEDAW komiteta potrebno je nastaviti napore ka usklađivanju sistema zdravstvene zaštite i osiguranju da žene, uključujući ugrožene grupe žena imaju pravo na ravnopravan pristup i odgovarajuću pokrivenost zdravstvenim osiguranjem, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, preduzeti sistematičnu procjenu rodnog utjecaja tekućih strategija i politika koje reguliraju oblast zdravlja, te integralnu procjenu njihove dosadašnje implementacije i učinaka.