Žrtve torture: nevidljive i nakon 18. godina
Međutim, preživjele žrtve torture još uvijek nemaju zakonski reguliran status - ni 18. godina nakon završetka rata. Komitet protiv torture UN-a u više navrata je upućivao preporuke BH vlastima da usvoje Zakon o pravima žrtava torture. Međutim, BiH uporno izbjegava ovu obavezu.
Kako je u jednom momentu postalo jasno da se ovaj zakon neće doneti bez pritiska, formirana je mreža organizacija sa ciljem da se ubrza proces donošenja ovog zakona. Udruženje građana Vive Žene iz Tuzle, godinama radi na promociji i lobiranju za donošenje Zakona o zaštiti žrtava torture i jedna je od članica mreže koja broji sedam organizacija iz čitave BiH.
Iz ovog udruženja napominju da, iako se radi o licima koja su, ne svojom krivicom, zatočena, mučena, ranjena-ranjavana, a veliki broj i lišen života, država nije našla za shodno da nađe način da adekvatno obešteti žrtve torture.
Kako je počelo
Savez logoraša u Bosni i Hercegovini se 2005. godine pismom obratio Komitetu protiv torture pri Ujedinjenim nacijama (CAT), u kojem su obrazložili poratno i trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, sa posebnim akcentom na problematiku i nerešen status logoraša. Tom prilikom je zatraženo da se državi Bosni i Hercegovini naloži da ubrza rad na donošenju Zakona o žrtvama tortura.
Komitet je iste te godine dao preporuku BiH da već naredne 2006. godine usvoji Zakon o zaštiti žrtava torture. Od tada, pa do danas, zakon je tri puta odbijan. ''Ovaj zakon nije usvojen isključivo zbog neodgovornosti političara na vlasti i nehumanog odnosa države prema svojim stanovnicima'', naglasili su iz Udruženja Vive Žene.
Status žrtava torture jedino može biti priznat donošenjem zakona, a to je ujedno i prvi korak koji vodi ka ozdravljenju ove skupine ljudi. ''Ukoliko se zakon ne usvoji, država će biti odgovorna za posljedice koje će nas čekati u smislu retraumatizacije ljudi koji nisu riješili svoj status i koji ne mogu da se brinu o svojim porodicama, a samim tim ne mogu ni aktivno učestvovati u razvoju države'', poručuju iz Viva Žene.
Iz udruženja su naglasili da je rehabilitacija žrtava dug proces koji zahtjeva ogromne napore, i da je jako važno kako se društvo i socijalni procesi odnose prema traumi i kolektivnoj patnji.
Loša poruka
Zbog nedonošenja zakona, veliki broj žrtava još uvijek ne može da ostvari svoja, međunarodnim standardima, zagarantovana ljudska prava. Prije svega, ne postoji formalno utemeljenje statusa, što bi podrazumijevalo i pravo na zdravstvene usluge, pravo na regulisanje radnog staža, pravo na ostvarivanje penzije, pravo na stambeno zbrinjavanje i , možda najbitnije, pravo na odštetu za pretrpljeno u ratu.
Pored toga što političari šalju jasnu poruku žrtvama torture da baš i ne mare za njih, bh. vlasti šalju istu tu poruku i međunarodnim institucijama i organizacijama.
TRIAL (Track Impunity Always) je nevladina organizacija koja se aktivno bori protv nekažnjivosti počinioca ratnih zločina. TRIAL je 2007. godine uspostavio program Pravni centar TRIAL (ACT), čija je misija da poboljša položaj žrtava u zemljama celoga sveta kroz vršenja pritiska na vlade i nadležne institucije da poštuju međunarodne standarde koje su same prihvatile ratifikovanjem međunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Njihov stav o nedonošenju zakona je sličan kao i članica/ova Viva žene - država, jednostavno, ne mari za svoje građane.
''BiH takođe pokazuje i nezainteresovanost spram međunarodne zajednice i pokazuje da zbog ovakvih postupaka nije dovoljno sazrela da postane zemlja/društvo koje razumije i želi da se razvija na tekovinama demokratije, njegujući vrijednosti osnovnih ljudskih prava i sloboda'', naglašavaju u TRIAL-u.
BiH od 2006. godine ističe pred međunarodnim mehanizmima za zaštitu ljudskih prava kako predstoji hitno usvajanje Zakona o pravima žrtava torture, ali ne poduzima konkretne mjere za realizacije istog, što je potpuni apsurd. ''Na žalost, zakon ni prije neki dan na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH nije dobio potrebnu podršku. Imajući u vidu navedeno, usvajanje i provođenje ovog zakona se ne čini vjerovatnim u skorijoj budućnosti'', rekli su iz TRIAL-a.
Politika bitnija od žrtava
Borba koju Viva Žene zajedno sa ostalim članicama Mreže vode u zadnjih nekoliko godina je, kako kažu, jako teška.
Ne borimo se protiv donosioca odluka, kažu u udruženju, već sa njima. Bez obzira na sve argumente koji govore u prilog važnosti donošenja ovog zakona, vlasti u BiH su i dalje bez sluha.
''Psihološko stanje nacije i države na neki način ovisi i o ovom zakonu, jer svjedočimo sve agresivnijem ponašanju mladih ljudi i pitamo se odakle tolika agresija'', kažu iz Udruženja Viva žene. Uvijek se postavlja ''najbitnije'' od svih pitanja: koliko ima žrtava i koliko će to nas da košta? Također, političari/ke koji žele da rade na ovom pitanju su zaista rijetki/e.
''Obično i kada nađete nekoga ko je spreman krenuti dalje sa vama, dese se promjene u političkim strukturama i onda ponovo sve ispočetka'', kažu u Viva Žene. TRIAL je zbog posljednjeg neusvajanja zakona najoštrije osudio ovakav odnos bh. vlasti prema dugogodišnjoj patnji hiljada žrtava mučenja počinjenog u ratu širom BiH.
''Nastavit ćemo da prozivamo vlasti i da koristimo sve mehanizme koji su nam na raspolaganju da promjenimo trenutnu praksu kršenja prava žrtava torture'', poručuju iz TRIAL-a.
