Verica Srebro: Sportistkinja bez prava na naknadu

Verica Srebro je slijepa osoba, osvajačica srebrne medalje na Evropskom atletskom prvenstvu u bacanju kugle. Već godinama zahtjeva pravo na Nacionalno sportsko priznanje - bez uspjeha.
Piše: 
Milorad Milojević, foto: www.amanaparenting.com
Podijeli ovaj članak: 
U Ministarstvu za porodicu omladinu i sport Republike Srpske joj to pravo ne priznaju, a Verica smatra da je kao osoba sa invaliditetom u cijeloj situaciji diskriminisana.  
 
“Ako smo svi ravnopravni i invalidi i videći, zašto mi kao invalidi nemamo ista prava kao i svi drugi sportisti kada je u pitanju  nacionalno priznanje. Ganjala sam se ovdje sa našom vladom, nemaju sluha već samo prebacuju jedni na druge. Ne znam šta da vam kažem, to je katastrofa i čista diskriminacija. Bila sam prije rata aktivna sportkistkinja i članica Reprenzetacije SFRJ. Osim tog srebra u Bugarskoj, osvojila sam i četvrto mjesto na Svjetskom atletskom prvenstu u Rimu, ali eto nemam ista prava kao i drugi”, priča Verica Srebro.
 
Prije nekoliko godina u Republici Srpskoj u Zakon o sportu uveden je Član 133. kojim se propisuje da olimpijski, paraolimpijski šampioni te osvajači medalja na svjetskim i evropskim prvenstvima dobijaju nacionalno priznanje te pri tome i određena primanja.  Verica je, u sladu sa tim članom, zatražila svoje pravo. U višegodišnjoj borbi od nadležnog ministarstva uvijek dobije negativan odgovor. 
 
“Ovom prilikom Vas ponovo obavještavamo da prema članu 133. Zakona o sportu RS, pravo na nacionalno sportsko priznanje imaju sportisti sa invaliditetom koji su osvojili medalju samo na Paraolimpijskim igrama” , navodi se u odgovoru Ministarstva porodice omladine i sporta Verici Srebro od 04.07.2012.godine.
 
 
 
Odgovor Ministarstva porodice, omladine i sporta RS-a iz 2012.
 
 
U jednom momentu je stiglo i sljedeće objašnjenje iz istog ministarstva. ''Uzevši u obzir da atletika za slijepe i slabovide- bacanje kugle nije olimpijski sport – disciplina, odnosno nije član Međunarodnog olimpijskog komiteta, već Međunarodnog paraolimpijskog komiteta kao paraolimpijski sport, ne ispunjavate uslove za sticanje Nacionalnog sportskog priznja RS, jer je potrebno da se osvoji medalja na Paraolimpijskim igrama, a ne na evropskim ili svjetskim prvenstvima.” 
 
Verica tvrdi da bacanje kugle jeste atletska disciplina koja je na programu i olimpijskih i paraolimpijskih igara. Neki pravnici su pak mišljenja da je zakon napisan na način da se može manipulisati njegovim odredbama.
 
Posljednjim izmjenama Zakona o sportu RS iz 2008. godine djelimično je i obuhvaćena populacija osoba sa invaliditetom. U Članu 133. se tako navodi sljedeće:
 
“Sportista, državljanin Republike Srpske, sa mjestom prebivališta u Republici Srpskoj, koji je kao reprezentativac SFRJ osvojio medalju na Olimpijskim i paraolimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima u olimpijskim sportovima (član Međunarodnog olimpijskog komiteta – IOC) – disciplinama u seniorskoj konkurenciji, može ostvariti pravo na Nacionalno sportsko priznanje Republike Srpske ukoliko je imao prijavljeno mjesto prebivališta na teritoriji Republike Srpske do 3. oktobra 2007. godine.
 
Sportisti, državljaninu Republike Srpske koji kao reprezentativac Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine osvoji medalju na Olimpijskim i paraolimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima u olimpijskim sportovima (član Međunarodnog olimpijskog komiteta – IOC) – disciplinama u seniorskoj konkurenciji, a u trenutku osvajanja medalje ima mjesto prebivališta na teritoriji Republike Srpske, dodjeljuje se Nacionalno sportsko priznanje Republike Srpske. “
 
Pravna savjetnica Verice Srebro Milka Jaćimović mišljenja je da Zakon nije izuzeo osobe sa invaliditetom, te da ga u Ministarstvu tumače po sopstvenom nahođenju. 
 
“Sve i da oni dobro tumače taj zakon, da ona kao osoba sa invaliditetom nema pravo, po meni je tu napravljena diskriminacija. Ja ne vidim da je srebrna medalja nekoga sportiste koji nema problem, jača i veća od srebrne medalje osobe sa invaliditetom koja je daleko teže došla do nje, uz dosta teže uslove. Po mom tumačenju, taj zakon to nije decidno isključio. Shodno tome, to pravo po meni stoji, ali nismo uspjeli da ga ostvarimo'', ističe Milka Jaćimović.
 
Verica Srebro obraćala se i Ombudsmanu Bosne i Hercegovine koji je dao preporuku u njenu korist, da se iznađe način da joj se prizna traženo pravo te da se na taj način otklone negativne posljedice po podsnositeljku žalbe.
 
U Preporuci od 09.07.2013. godine Ombudsman BiH je iznio sljedeći nalaz: “ …posmatrano kroz prizmu člana II tačka 1. Ustava BiH, člana 10, Ustava RS, člana 2. Zakona o zabrani diskriminacije, te člana 4. Stav 1. Kao I člana 5.tačka 2. Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, a koju je BiH potpisala 29.07.2009. godine, ista (Verica Srebro) stiče pravo na Nacionalno sportsko priynanje u visini propisanoj članom 9.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu.”
 
Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS do dana današnjeg nije provelo ovu preporuku.
 
U Savezu slijepih Republike Srpske podržali su Veru Srebro u njenim zahtjevima. Predsjednik Saveza Branko Suzić ističe da bi trebalo ići na izmjenu Zakona o sportu u RS, tačnije da bi trebalo dodati odrednice koje će izbrisati diskriminaciju prema osobama sa invaliditetom. 
 
“Smatramo da je to čista diskriminacija, i da je to dobra prilika da gospođa Srebro podnese tužbu. To je njeno individualno pravo, ona jedina to može učiniti i da, putem suda, ostvari svoje pravo. Čini mi se da drugoga izlaza neće biti jer smo do sada pokušavali neke redovne procedure, ali one nisu uspjele”, kaže Branko Suzić.
 
Ministartvo porodice omladine i sporta RS je imalo rok od 30 dana da djeluje po preporuci Ombudsmana za ljudska prava BiH.  Nažalost, ni dvije godine kasnije  i novih urgencija, Verica Srebro nije uspjela ostvariti  pravo na Nacionalno priznanje zbog rezultata postignutih u sportu. 
 
Zaboravljena od svih, nekada uspješna atletičarka, članica atletske reprezentacije SFRJ slijepih i slabovidih Verica Srebro, danas preživljava penzionerske dane kao podstanarka u Derventi, sa penzijom od 170 KM. Pitanje je šta će biti dalje sa cijelim slučajem, jer je sljedeća opcija sudska borba, a Verica para za tužbu nema. 
 
 
 
 
 
Ostavite komentar