Tržište rada: Diskriminacija na nacionalnoj osnovi

Institucija ombudsmena za ljudska prava u BiH  je u 2017. godini registrovala 174 predmeta diskriminacije. Najveći broj ovih žalbi odnosi se na mobing kao poseban oblik diskriminacije na radnom mjestu, a odmah potom na diskriminaciju na osnovu etničke pripadnosti prilikom zapošljavanja kojih  je više u odnosu na prethodnu godinu.

''Stranke uglavnom kažu da su diskriminirane u institucijama vlasti na svim nivoima u BiH. To se najčešće dešava kada su radna mjesta podijeljena po nacionalnoj osnovi, pa institucija osoba iz jednog naroda bude primljena iako nije bila najbolje rangirana. Zakon o zabrani diskriminacije u BiH zaista predviđa afirmativne mjere za manje zastupljen spol ili osobe etničke pripadnosti, ali samo pod jednakim uvjetima što znači ukoliko su osobe isto rangirane, ali kod nas se često daje prednost osobi samo zato što pripada jednoj etničkoj grupaciji i tako je odredba koja ima pozitivne namjere u praksi često zloupotrebljena'', pojašnjava ombudsmenka Jasminka Džumhur.

Naglašava da je dodatni problem to što ti sporovi traju dugo iako svi zakoni o radu u BiH i Zakon o zabrani diskriminacije podrazumijevaju da su ovi sporovi hitni.

''Prema dostupnim podacima, 30% parničnih predmeta pred svim sudovima u BiH su potraživanja od budžetskih korisnika ili institucija vlasti i najveći broj tih sporova jesu radni sporovi i sve te parnice su vrijedne više od 4 milijarde KM. Ako to uporedimo sa budžetima u BiH, očito je da institucije vlasti svoje obaveze prema građanima izvršavaju putem suda. Ali, ne samo da parnice dugo traju, već dugo traje i samo izvršenje i pravda je postala teško dostižna'', pojašnjava Džumhur,

35-godišnji Petar Lovren, povratnik u Bosansko Grahovo, Srbin po nacionalnosti, je u aprilu 2015. godine dobio pravosnažnu presudu Kantonalnog suda u Livnu da je bio diskriminisan po osnovu nacionalne pripadnosti prilikom zapošljavanja, ali presuda do marta 2018. godine nije provedena.

''Nakon pravosnažne presude sam dobio i nalog za prinudnu provedbu u roku od 30 dana i nije se desilo ništa, a onda sam u 2016. godine pisao Sudu tražeći provedbu presude i nikada nisam dobio nikakav odgovor'', priča Lovren. Predsjednik Kantonalnog suda u Livnu, Nedim Begić, kaže da  ne zna ništa o Lovrenovoj presudi.

''Nije na nama da provodimo presude, ali događa se da neke presude ne budu provedene. Ne znam zašto nije izvršen ni prijedlog za izvršenje, ali desi se da neke presude ni godinu-dvije ne možemo isporučiti jer nemamo adresa, jer su migracije velike, a ako govorite o nekom ministarstvu – ne znam šta je, ne mogu napamet govoriti“, kaže Begić.

Direktor Centra za edukaciju sudija i tužilaca u FBiH  Arben Murtezić kaže da je svuda u svijetu bilo teškoća sa presudama za diskriminaciju, jer je ona teško dokaziva.

''U mnogim sudovima ćete naći tekstove i presude u kojima se ističe da je to jedno od najteže dokazivih  kršenja zakona, a kod nas je to još teže zbog složene situacije i nacionalnog pitanja koje je toliko važno, i zbog kog je sve to dodatno teško.  Bez obzira na to, treba insistirati na brzom rješavanju postupaka i težina predmeta ne može nikoga osloboditi odgovornosti u potpunosti. Mi u Centru smo prepoznali da postoji problem u radu na tim predmetima i posvećujemo dodatnu pažnju edukaciji za tu oblast,  pa ćemo ove i naredne godine organizovati dodatne eduikacije, radićemo multidisciplinarno, uvesti u rad i ombudsmene i nevladine organizacije i nadam se da ćemo uskoro imati brže rješavanje tih predmeta i bogatiju praksu“, kaže Murtezić. 

Pojašnjava da je sama provedba presuda, i kada budu donesene, propisana zakonom. ''Zakon kaže ko izvršava koju presudu, ali jeste činjenica da je presude za diskriminaciju u radnim sporovima teško izvšiti jer je nekada radno mjesto popunjeno, nekada je tužitelju došlo vrijeme da ide u penziju... dakle zaista postoje odrešeni i pravni i faktički problemi da se presuda provede“, pojašnjava Murtezić.

Primjer na kom su radili Ombudsmeni za ljudska prava BiH je slučaj policijskog službenika u Ministarstvu unutrašnjih poslova  RS koji je Bošnjak po nacionalnosti i koji se žalio da je, nakon stupanja na snagu Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS, diskriminisan po nacionalnoj osnovi prilikom donošenja rješenja o rasporedu. Policijski službenici srpske nacionalnosti su napredovali u službi, a prethodno su radili na istim poslovima kao i žalitelj.

Nakon provedenog istraživanja, ombudsmeni su MUP-u RS 18.10.2017. godine uputili preporuku da preispita sve okolnosti donošenja rješenja o rasporedu žalitelja i da ih obavijesti o poduzetim mjerama. U odgovoru na preporuku MUP RS ističe da “...nakon ponovnog preispitivanja konkretnog slučaja, utvrdili su da je postupak rasporeda imenovanog izvršen u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima, da nema mjesta navodima koji se odnose na diskriminaciju, po bilo kakvoj, a tako i po nacionalnoj osnovi...”.

Na osnovu ovog i srodnih slučajeva ombudsmeni su odlučili izraditi Specijalni izvještaj o nacionalnoj strukturi zaposlenih u sigurnosno-policijskim agencijama u BiH. ''Zakoni koji uređuju zapošljavanje u policijskim strukturama različito tretiraju sastav službe, pa u nekim stoji da trebaju biti popunjene u skaldu sa popisom iz 1991., a u nekim 'prema posljednjem provedenom popisu' i na taj način nisu usklađeni sa ustavnom odredbom'', pojašnjava Džumhur.

Povećan je broj žalbi i kod Vaših prava. ''Diskriminaciju je teško dokazati, parnice traju i po 6-7 godina i sve to je stresno, pa se ljudi teško odlučuju da uopšte idu na sud tim povodom. S druge strane – ljudi ne vjeruju  pravosuđu jer diskriminaciju obično provodi neko ko je moćan, uticajan i često se događa da podnesene tužbe završe povlačenjem. Mi smo, praveći naše strategije, zagovarali da radimo na što više tih predmeta kako bi se stvorila neophodna praksa i kritičan broj presuda kako bi smo utvrdili šta je problem i kako ga riješiti, ali ljudi se teško odlučuju da idu na sud, a i kada krenu – lako se povuku i odustanu'', pojašnjava Nermin Hanjalić, pravnik iz Vaših prava.

Sredinom marta 2018. godine u BiH je ombudsmene BiH posjetio tim za provjeru odgovora na upitnik Evropske komisije i značajan dio njihovih pitanja odnosio se na postupanje u slučajevima diskriminacije na radnom mjestu i procjenu uključenosti inspekcije rada i gender-mehanizama.

''Preliminarni zaključci te procjene su da upravne i prekršajne mjere nisu adekvatno zastupljene kao dio sudskog sistema i nisu efikasne, da inspekcije rada nisu dovoljno senzibilizirane za provođenje Zakona o zabrani diskriminacije, nego se rukovode Zakonom o radu, a sudovi nisu senzibilizirani za pitanje diskriminacije, čak različito odlučuju u istim predmetima iako postoji napredak u odnosnu na početak primjene Zakona. Preporuke ovog tima će biti da se u ovom sektoru moraju poduzeti određene mjere i pojačati kapaciteti ombudsmena, ali i senzibiliziranost sudova i inspekcija rada'', pojašnjava Džumhur i naglašava da Sud BiH već ima neke  presude u ovoj oblasti kojima su ombudsmeni zadovoljni.

''Provodeći diskriminaciju prilikom zapošljavanja, država BiH šalje poruku da nije bitan kvalitet, nego nacionalna pripadnost, a dok god u državnim organima i  policijskim strukturama etnička zastupljenost bude značajnija od kvaliteta i stručnosti  i dok ne budemo birali najbolje – izvršavanje mandata koji su povjereni našim institucijama iza koje su plaćeni neće biti kvalitetno i adekvanto'', pojašnjava Džumhur.

Do više podataka o pravosnažnim presudama za diskriminaciju je teško doći jer Ministarstvo za ljudska prava u Vijeću ministara BiH još uvijek ne vodi  registar slučajeva diskriminacije koji je propisan Zakonom, a Petar Lovren, jedan od rijetkih u BiH sa pravosnažnom presudom za diskriminaciju po nacionalnoj osnovi prilikom zapošljavanja, kaže da presudu čuva i čeka da dođe vlast koja će je provesti. Nada se da će se to desiti kad-tad.