(Ne)jednako biračko pravo: Jesu li osobe s invaliditetom ravnopravni glasači i kandidati?

Osobama s invaliditetom u Bosni i Hercegovini često su uskraćena osnovna građanska prava - da biraju i budu birani na izborima.
Piše: 
Ana Kotur
Foto: 
Pixabay
Podijeli ovaj članak: 
Biračko pravo kao dio korpusa građanskih prava, u Bosni i Hercegovini je definisano kao opšte i jednako, na neposrednim izborima i u procesu tajnog glasanja. U teoriji, to zvuči potpuno jednostavno – svako može birati i biti biran, uz određena opravdana zakonska ograničenja koja se tiču ozbiljnijih povreda humanitarnog prava ili nespojivosti određenih funkcija koje osoba obavlja u javnom interesu – do davanja ostavke na tu funkciju. Pri tome, svakome od nas nominalno je garantovano pravo na tajnost glasanja – da samo onaj ko glasa zna kako je i za koga glasao.
 
Ipak, u praksi glasanje nešto drugačije izgleda. Invaliditet, u ovim slučajevima, postaje prepreka koja se teško prevazilazi i dovodi u pitanje kvalitet biračkog prava.
 
Pasivno glasačko pravo – na leđima hrabrih pojedinaca
 
Kada je riječ o pasivnom glasačkom pravu, odnosno pravu da svaki bh. građanin i građanka budu izabrani, u smislu važećeg Izbornog zakona, svi su jednaki. Eliminatorni uslov ostvarenja biračkog prava je upis u Centralni birački spisak.
 
Ograničenje upisa u Centralni birački spisak odnosi se na osobe kojima je pravosnažnom sudskom odlukom potpuno oduzeta poslovna sposobnost. Ovaj pravni institut najčešće se odnosi na osobe s intelektualnim i težim kombinovanim – fizičkim i intelektualnim invaliditetom, a pojavljuje se kao uslov ostvarivanja određenih socijalnih davanja u oba entiteta. Ograničenje jednako pogađa i pasivno i aktivno biračko pravo, ali u praksi, roditelji ili staratelji osoba bez poslovne sposobnosti, u želji da obezbijede osnove egzistencije, provode postupak pred nadležnim sudom i pravo glasa svojih najbližih svode na odluku drugog o njima.
 
Jedan od rijetkih kandidata koji je na lokalnim izborima 2016. godine dobio povjerenje građana i ušao u redove Skupštine opštine Mrkonjić Grad je Borislav Đurić, koji ima hemofiliju i kao posljedicu fizički invaliditet.
 
"Izborni proces je diskriminišući za mnoge manjine, pa tako i za osobe sa invaliditetom. Ali, bez obzira na izborni zakon ima prostora da osobe sa invaliditetom budu aktivnije, zbog čega moramo ojačati naš pokret", kaže on.
 
U izbornom procesu je prošao svojevrsnu gladijatorsku borbu, kako protiv političkih protivnika, tako i unutar političke opcije koja ga je nominovala. Značajnijeg glasa osoba s invaliditetom u politici još uvijek, reći će - nema.
 
"Osim ratnih vojnih invalida, koji su godinama unazad aktivni, ne viđam druge kategorije osoba s invaliditetom. Tek ponekog pojedinca, ali to nije značajan broj da bi se moglo govoriti o aktivizmu i neophodnoj sinergiji koja bi dovela do poboljšanja položaja osoba sa invaliditetom u našoj državi", ističe.
 
Aktivno glasačko pravo – ograničeno barijerama
 
Kada je riječ o aktivnom glasačkom pravu, situacija je nešto složenija. Osobe kojima je na već opisan način oduzeta poslovna sposobnost nemaju ni pravo glasa. Osobe sa fizičkim invaliditetom i senzornim oštećenjima suočavaju se s različitim problemima u ostvarivanju prava na glas.
 
"Prema važećim propisima, osobama kojima je potrebna pomoć pri glasanju (birač koji je slijep, nepismen ili fizički nesposoban) prilikom samog glasanja može pomagati osoba koju oni odaberu. Procedura glasanja za birača koji je slijep ili nepismen ista je kao i procedura glasanja za ostale birače s tim što se umjesto birača koji je slijep ili nepismen, u izvod iz Centralnog biračkog spiska potpisuje osoba koja im pomaže pri glasanju, te u kabini za glasanje glasaju, odnosno označavaju kandidata ili političku stranku prema uputi birača kojem je potrebna pomoć", ističe Jelena Tanasković Mićanović, koordinatorica za javne politike Koalicije "Pod lupom".
 
Ovaj način glasanja dovodi u pitanje da li je u potpunosti ispoštovana volja glasača. Pitanje sigurnosti u poštovanje volje glasača ostaje u okvirima povjerenja u osobu koja glasaču pomaže, ali ne postoji instituacionalni i nezavisni mehanizam kontrole ovog procesa.
 
U procesu glasanja, ne mogu biti sigurni ni ljudi koji imaju fizički invaliditet. 
 
"Kada je u pitanju glasanje osobe sa invaliditetom koja ne može zbog fizičkog nedostatka ili neprilagođenosti biračkog mjesta pristupiti biračkom mjestu, glasanje se vrši ispred biračkog mjesta, glasački listić se kovertira, a osoba koja pomaže biraču odlazi do biračkog mjesta i ubacuje listić u glasačku kutiju. I ovo rješenje nije najbolje jer se lako može ugroziti tajnost glasanja, a što je jedan od osnovnih principa i standarda izbora", objašnjava Tanasković Mićanović.
 
Prema podacima koalicije "Pod Lupom", prilikom posmatranja izbornog dana tokom Opštih izbora 2014. godine zabilježeno je da skoro 30 posto posmatranih biračkih mjesta nije bilo prilagođeno osobama sa invaliditetom. Takođe, upoznati su sa činjenicom da donosioci odluka nisu razmatrali ni neke od izmjena izbornog procesa koje su predlagali predstavnici osoba sa oštećenjem vida.
 
Pitanje glasanja za osobe s oštećenjem sluha posebno je značajno, jer mogućnost izbora biva uslovljena dostupnošću pravovremenih, potpunih i prilagođenih informacija, što u Bosni i Hercegovini nije slučaj. Na javnim servisima su malo zastupljeni prilagođeni medijski sadržaji (uprkos obavezi koju po ratificiranoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom i domaćem zakonodavstvu imaju), a većina političkog marketinga u BiH ne poznaje ni titlovanje ni znakovni jezik kao sredstvo prenošenja informacije do potencijalnog glasača. Na izbornom mjestu – u konačnici, osoba koja ne čuje prepuštena je sopstvenoj moći adaptacije i snalažljivosti u savladavanju procesa pravilnog popunjavanja izbornog materijala.
 
Može i drugačije
 
Da pitanje biračkog prava u Bosni i Hercegovini prati slično stanje u regionu, objašnjava Damjan Tatić, član Komiteta za prava osoba s invaliditetom Ujedinjenih nacija iz Srbije.
 
"Izazovi sa ostvarivanjem prava glasa osoba sa invaliditetom, nažalost, postoje u većini zemalja. U svim zemljama pravo glasa je ograničeno osobama pod starateljstvom. U Hrvatskoj je određenom broju ovih osoba omogućeno da glasaju, naknadnim upisom u biračke spiskove", kaže on.
 
Pozitivnih pomaka ipak ima.
 
"Nemam podatke o programima stranaka u drugim zemljama osim Srbije, gde samo neke od stranaka izričito pominju odobe sa invaliditetom u programskim dokumentima, ali je većina stranaka u Srbiji potpisala protokol o saradnji sa Nacionalnom organizacijom osoba sa invaliditetom. Stranke su se time obavezale na angažman oko sprovođenja Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih nacija i dalje unapređivanje položaja osoba sa invaliditetom. U Srbiji su do sada dve stranke imale poslanike sa invaliditetom. I u Hrvatskoj su dve vodeće stranke svojevremeno imale poslanike sa invaliditetom U Srbiji se sve izborne debate od 2014. godine na televiziji prevode na znakovni jezik", kaže Tatić.
 
Da postoje i druge pozitivne prakse u svijetu, dokazuje i primjer Australije, gdje je moguće glasanje elektronskim putem, ali samo osobama koje ne vide ili Velike Britanije, gdje sva glasačka mjesta moraju imati taktilni uređaj za glasanje i najmanje jednu veliku verziju glasačkog listića, uz mogućnost da za osobu koja ne može samostalno glasati glasa određeni službenik koji nije stranački postavljen ili osoba koju glasač samostalno odredi.
Ostavite komentar