Dnevni centar Jablanica: Mala, a velika raja

Dnevni centar Jablanica svakodnevno radi sa 30 djece iz socijalno ugroženih i porodica sa drugim problemima. Posjećuju ga osnovnoškolci, a uposlenici s njima rade na razvijanju socijalnih, motoričkih, intelektualnih i drugih vještina.
Piše: 
Azem Kurtić
Foto: 
Azem Kurtić
Podijeli ovaj članak: 
Centar djeluje u okviru omladinskog kluba „Pod istim suncem“, koji je od 1997. pa sve do prije tri godine radio najviše sa mladima u mjesnim zajednicama. Zahvaljujući izmjeni strategije, volonteri i uposlenici kluba su odlučili da se više neće baviti projektima, već programima. Jedan od tih programa je i Dnevni centar Jablanica, koji je sa radom počeo prije tačno tri godine i od tada okuplja djecu osnovnoškoskog uzrasta koja dolaze iz socijalno ugroženih i porodica sa drugim rizicima. 
 
Djelovanje centra se bazira na tri osnovna polja: resocijalizacija, dodatna školska nastava i sport i zabava.
 
"S obzirom da je Jablanica mala općina i ima veoma ograničene kapacitete za sve navedene kategorije, veoma je bitno da mi organiziramo ove sportsko-rekreativne aktivnosti, jer bukvalno smo neku djecu naučili kako da šutaju loptu ili sijeku papir makazama. To je jedan od najbitnijih aspekata, jer na taj se način razvija njihova motorika i uče se kako da djeluju u timu", riječi su Emila Balavca, koordinatora projekta Dnevnog centra Jablanica. 
 
Osim navedenih aktivnosti, centar organizira i posjete muzejima, drugim gradovima, ali i organizira različite škole, poput slikanja, fotografije i drugih vještina, ovisno od potreba koje djeca iskažu. 
 
Sa djecom rade tri profesionalca – profesor engleskog jezika, psiholog i profesorica razredne nastave, a osim njih tu su i volonteri kluba koji djeci pomažu u svim njihovim aktivnostima. 
 
Formula za uspjeh – misliti na sve
 
Da bi centar uspješno funkcionirao, bitno je uključiti sve ustanove i pojedince koji mogu doprinijeti tome. Uposlenici ovog centra su mislili na sve, pa u svoj rad uključuju i roditelje, općinu, Centar za socijalni radi, školu i samu djecu. Čini se da je to formula za uspjeh, jer je od početka rada samo nekoliko djece odustalo od korištenja usluga ovog centra. 
 
U suradnji sa školama, uposlenici centra dobijaju informacije o svom mjerljivom uspjehu – školskim uspjesima djece. Na taj način se može pratiti koje je dijete i koliko napredovalo u određenom periodu. Dobija se i uvid da li s nekim djetetom moraju raditi više, te na šta posebno moraju odraditi pažnju.
 

 
"Bilo je poprilično iznenađujuće kada smo dobili pohvale Nastavničkog vijeća, zato što su prvu godinu svi bili skeptični oko centra i mislili su da je to samo još jedan projekat neke tamo organizacije. Nakon samo godinu dana, kada su djeca pokazala napredak, svi s kojima mi trebamo raditi su uvidjeli značaj ovog projekta, što nama uveliko olakšava rad", dodaje Emil.
 
Općina Jablanica, osim sufinansiranjem, pomaže rad centra kroz svoj poziv za volontere i pripravnike. Općina kroz svoj program plaća psihologa i profesora engleskog, a u suradnji sa Centrom za socijalni rad i Domom zdravlja Jablanica u Centar dolaze različiti stručnjaci, poput stomatologa ili ljekara opće prakse. 
 
Mala, a velika raja
 
Prostorija u kojoj djeca rade i borave je veoma slična školskoj učionici, sa dodacima računarske opreme i društvenih igara koju su djeca slobodna koristiti kada god požele. Neke od njih smo zatekli kako igraju kompjuterske igrice, neke kako igraju društvene igre, dok su neki radili domaću zadaću ili iskazuju svoju kreativnost. 
 
S malom velikom rajom smo proveli nekoliko sati. Vrijeme je proletjelo uz priču i igru, a iskoristili smo priliku da djecu pitamo šta im se to najviše sviđa u ovom centru. 
 
Lamija ima devet godina i najviše uživa u vrijeme praznika, kada svi u centru prave čestitke. U školi i u centru joj se ne sviđa učenje o prirodi i društvu, jer je, kako ona kaže, dosadno. Zbog toga njoj nije dosadno praviti nakit, o čemu se odmah pohvalila, te nam je pokazala jednu od narukvica koju je sama napravila. 
 
 
„To je baš teško za objasniti... sve mi se sviđa. Možda mi se malo ne sviđaju kazne, ali barem nije kao u školi. U školi ne smiješ ni ustat, učiteljica odmah govori sjedi dole“, ovako nam je na pitanje šta mu se ne sviđa odgovorio Aldin (8). 
 
Amara (8) smo pitali o kakvim kaznama je zapravo riječ. „Nemamo za male greške kaznu, ali kada neko nekoga udari kad igramo košarku, onda on bude u kazni zbog toga“, rekao nam je Amar. 
 
Kada su se malo opustili, ovi veseli mališani su nam počeli pokazivati svoje radove, plesne vještine, pričali smo o sviranju harmonike, ali smo i saznali koja je najjača vojna sila na svijetu. To zna Feđa (8), koji obožava da crta tenkove i avione. Na svaki od njih dodaje zastavu, te model tenka ili aviona.
 
Negiranjem problema djeteta, roditelji negiraju sebe
 
"Kazne o kojima govore su zapravo simbolične, jer samo upozorenje dovodi do toga da djeca ne dožive grešku. Ukoliko je neko agresivan u igri, bude isključen iz iste na deset minuta čisto kako bi dijete vidjelo da to nije okej i da bi postalo svjesno greške", rekla nam je Ajsa Hindić, profesorica razredne nastave i jedna od koordinatorica ovog projekta. 
 
Za svako dijete se pravi poseban plan i program, ovisno od potreba. Ukoliko djetetu ne ide matematika u školi, rad sa tim djetetom će se uglavnom fokusirati na to. 
 
"Imali smo primjer djevojčice koja u drugom razredu nije znala ni čitati ni pisati. Za samo nekoliko mjeseci intezivnog rada s njom, djevojčica je nadoknadila svoj zaostatak u školi. Također, imali smo djevojčicu koja je bila mnogo stidljiva, što joj je pravilo problem u izvršavanju školskih aktivnosti – uvijek bi bila izdvojena i čekala bi da zadnja dođe na red za loptu, oštrilo, olovku, papir... Samim time bi uvijek zaostajala u svom radu, ali mi smo ovdje, uz suradnju sa njenom učiteljicom, posvetili dosta pažnje njenim socijalnim vještinama, da danas ta djevojčica zna zastupati sebe. To je mjerilo uspjeha ovog centra", dodaje Asja. 
 
Ukoliko uposlenici i volonteri primijete da neko od djece ima problema pri savladavanju školskog gradiva, odmah kontaktiraju roditelje.
 
"Ukoliko roditelj negira da dijete ima neki problem, on ne negira taj problem, već negira sebe. Mi, na svu sreću, nemamo taj problem, jer su roditelji veoma susretljivi i mnogo nam pomažu u radu", kaže Asja.
 
Prvo domaća zadaća, pa onda igra
 
Centar radi sa djecom od 9 do 16 sati, u dvije grupe, ovisno od toga koja su smjena u školi. Prvo na čemu se insistira je izvršavanje njihovih školskih obaveza, a kasnije dolazi vrijeme za zabavu. 
 
"Kada smo tek počeli sa radom, imali smo problem sa motivacijom djece da izvršavaju svoje domaće zadatke", dodaje Ajsa, te nastavlja: "Danas neki od njih čim uđu u ovu prostoriju odmah vade teku i rade svoju zadaću. Često i motivišu jedne druge da to što prije završe, jer samim time imaju više vremena za igru".
 
Djeci su dostupni i kompjuteri na kojima im je dopušteno igranje nenasilnih igrica, na raspolaganju im je i dvorište iza kluba u kojem provode većinu slobodnog vremena u toku toplijih dana, te mnoštvo društvenih igrica. 
 
Ono što smo primijetili jeste da djeca volontere i uposlenike centra smatraju prijateljima, svi su jedni drugima kolege, vrijeme prolazi u opuštenoj atmosferi, ali uz veliku dozu poštovanja koju ova djeca iskazuju.
 
Projekat je finansirala IN Fondacija iz Banjaluke. Nažalost, završio je 1. oktobra ove godine, ali su uposlenici i volonteri nastavili rad u centru dok se ne pronađe drugi izvor finansiranja.
Ostavite komentar