Nastavak diskriminacije radnika u mostarskom Aluminiju
Borio se za povratak na posao ili barem nadoknadu štete za oko 3000 radnika Bošnjaka, Srba i nepodobnih Hrvata koji su 1992. godine protjerani iz ove firme.
Jovičić je do rata bio vodeći inženjer za obnovu i razvoj hercegovačkog giganta. Danas, 20-ak godina nakon što su radnici protjerani, upozorava da je legalizirana i ''od zvaničnog Sarajeva koje je pristalo na ucjene rukovodstva kombinata''.
“Bili smo šokirani kada je u javnost izašao spisak dioničara. U 44% dionica koliko je po dogovoru sa vladom pripalo bivšim i sadašnjim radnicima kombinata, nijedna dionica nije predviđena za Srbe”, kaže Jovičić, a do rata ih je kombinatu radilo više od 700.
Jovičić napominje da je Registar vrijednosnih papira FBiH "izvršio verifikaciju dioničara i otvorio tržište za prodaju tih akcija", pa je jedino preostalo da se pokrene sudski postupak, što će sa grupom radnika uskoro uraditi.
“Pogledajte spisak od 2370 radnika i njihovih upisanih ili raspoređenih dionica. Tako se može sagledati da Mate, Ante, Jure, Pero, Stjepan i brojni Hrvati imaju po preko sto dionica, a Senad, Enes, Ahmet, Semir i malobrojni Bošnjaci imaju po osam dionica, a Srbi imaju „0“ dionica, jer ih i nema na spisku, izuzev ‘’zalutaloga Srbina’’ sadašnjeg ministra u Vladi Federacije, Milorada Bahilja sa 93 dionice.”
Pri tome, “rukovodstvu kombinata koje je godinama sprječavalo povratak prijeratnih radnika pripalo je najviše dionica, bivšem direktoru Miji Brajkoviću 247, sadašnjem Ivi Bradavici 182 dionice”, napominje Jovičić.
Radnici su pokušali saznati zašto ih nema na spisku. Zvaničan odgovor nije stigao, dok je od nekih osoba, koje Jovičić nije želio imenovati, navodno poručeno ''kako su Srbi pucali na kombinat i zato nisu stekli pravo na dionice.''
Donedavno direktor Aluminijskog kombinata, Ivo Bradvica, ove navode nije želio komentirati. Kako je kazao novinarima u Mostaru, “registriran dioničar je onaj koji je ispunjavao kriterije, a Registar vrijednosnih papira svakako nije radio mimo zakona. Što se tiče tužbi, na to svi imaju pravo”, poručio je Bradvica.
Sporna lista dioničara usvojena je 1997. godine kada je ponovno pokrenuta proizvodnja u Aluminijskom kombintu. Rješenjem Višeg suda u Mostaru, Aluminij Mostar je uspio da promijeni oblik organiziranja u dioničko društvo.
Tadašnje rukovodstvo navodno je obračunalo period od tri godine kada radnici nisu dobijali plate niti su im uplaćeni doprinosi, i odlučilo da se potraživanja isplate iz kapitala preduzeća, odnosno da radnici dobiju dionice. Sa spiska su izostavljene osobe koje se nisu odazvale pozivu koje je Kombinat uputio radnicima 1992. i 1993. godine - u vrijeme ratnih sukoba.
Uprava Aluminija i mali dioničari tada su dobili 64 % udjela, 12 posto pripalo je šibenskom TLM-u koji je pomogao pokretanje kombinata, ostatak državi. Godinama se sa upravom kombinata pokušavalo pregovarati. Rješenje se našlo kada je krenula priča o mogućoj privatizaciji kombinata .
Tako je 2006. godine konačno potpisan Sporazum između Vlade FBiH i Aluminija Mostar kojim je sporazumno riješena struktura kapitala: Federacija BiH i mali dioničari postaju suvlasnici po 44 posto kapitala, dok će hrvatska Vlada, odnosno šibenski TLM zadržati udjel od 12 posto.Jedna od bitnih stavki sporazuma odnosila se i na rješavanje statusa nekadašnjih radnika. Uz ostalo, bilo im je zajamčeno uvezivanje staža, uplata doprinosa i povratak na posao ukoliko u međuvremenu nisu našli novo zaposlenje i mlađi su od 50 godina.
Iako je sporazum imao rok od godinu dana, obnovljen je polovinom juna 2013., kada je država i zvanično postala suvlasnik kompanije, zajedno sa bivšim radnicima i hrvatskom Vladom, a zauzvrat su se federalne vlasti obvezale subvencionirati proizvodnju i osigurati isporuku električne energije.
Struktura kapitala u sistem Registra vrijedonosnih papira upisana je u septembru, čime je trebala konačno biti završena 16 godina duga priča o vlasničkoj strukturi Aluminijskog kombinata i diskriminaciji radnika.
No, šok za bivše radnike bilo je saznanje da je sa strukturom kapitala upisan i spisak dioničara iz 1997. godine u kojem nema Srba, i velikog broja radnika Bošnjaka. U registriranom spisku očigledna je i diskriminacija u odnosu na dobijene dionice.
Odgovarajući na novinarsko pitanje, federalni premijer Nermin Nikšić priznao je kako je akteulna federalna vlast morala pristati na faktičko stanje, jer su istekli svi rokovi za pobijanje valjanosti upisa i popisa dioničara Aluminija. No, ostaje pitanje zbog čega njegovi prethodnici - Alija Behmen, Edhem Bičakčić, Ahmet Hadžipašić, odnosno zvanično Sarajevo - nisu reagirali na vrijeme, već se legalizacija diskriminacije nijemo posmatrala unatoč apelima radnika, pa i upozorenjima iz Međunarodne organizacije rada.
Svi rokovi za pobijanje valjanosti spiska dioničara su davno prošli i on je postao pravosnažan.
Aktuelna vlast kako je pojašnjeno pokušaće da riješi problem nekadašnjih radnika novim kreditom, koji će otplaćivati kombinat, odnosno dioničari i država. Kako je izjavio Nikšić, svi oni koji imaju pravo na dionice, a ''obespravljeni su'' trebali bi biti namireni iz ''imovine malih dioničara i iz imovine vlade''.
U međuvremenu je formirana komsija koja bi trebala utvrditi tačan broj radnika koji se ne nalaze na spornom spisku. Ali kako je naveo federalni premijer „to je tek sljedeći korak na koji će se morati sačekati.“
Prevareni radnici rok od godinu dana neće čekati. Angažiran je advokatski tim, a po pravdu su spremni ići i na Evropski sud za ljudska prava u Strazbur.
